Tračak svjetlosti

Četrnaesto poglavlje - BONUS

Toreto POV

Anabelle je ostala prespavati noć kod mene u krevetu, nakon večerašnjeg razgovora nije me ni čudilo.
Nisam ni mogao zamisliti kako joj je sada bilo. Sve je izgubila što je znala i totalno je došla u nepoznati svijet.

Iako ona nije ljudsko biće.

Najviše me čudi to što je ona jedina vila što je nađena izvan vrata našeg kraljevstva. Prije nije bio nijedan slučaj da je neka vila odrasla s ljudima, ali to mi je i na neki način sumnjivo. Zato sam odlučio držati ju blizu sebe, gdje je mogu imati na oku.

Jedini problem je bio to što ju je potrebno upisati na akademiju gdje idu sve vile kako bi usavršile i naučile što sve mogu. Od spravljanja eliksira, do bacanja čarolija, a to što je Anabelle izvela kada me je spasila od smrti je bilo čudo.

Kako je mogla to učiniti ako nije svjesna što može?

Mnogo stvari u vezi nje su prava misterija za mene. Najviše to odakle su njezini roditelji i kako su se zvali, nešto mora biti što se ne uklapa, a to sam i našao kada su njeni roditelji bili ubijeni. Jer oni rijetko kada ubijaju ljude, a ovo je bilo previše sumnjivo da bi bila slučajnost. Još uz to na balu se pojavio lovac na glave, a dosad nijedan se nije usudio uć u dvorac zbog dobrog osiguranja. Može biti da i nisu uspjeli, ali sada izgleda da se nešto promijenilo.

Počinjem misliti da to sve ima neke veze s Anabelle.

Polako sam se uspravio na krevetu u sjedeći položaj kako bih imao dobar pogled na njeno lice. Zapravo bila je jako lijepa čak i sada dok je slinila u snu, ali imao sam osjećaj kao da sam ju negdje još prije vidio. To je bilo nemoguće, nije ovdje odrastala, ali ovdje smo si s godinama.

Prošao sam si rukom kroz kosu od frustracije, bilo je toliko pitanja i rupa. Moram nekako saznati više o njoj i njezinim mrtvim roditeljima. Može biti da su oni nešto znali, jer ni ona sama nije znala da ima moći i da je zapravo vila. Možda su je skrivali od nekoga ili nečega?

Nagađanja je mnogo, ali trebam dokaza za njih.

Pomaknuo sam joj polako odbjegli pramen s lica, zapravo nije mi se činila lošom osobom.

Uz to na neki način sam osjetio povezanost sa njom kada mi je spasila život.

"Mama? Gdje si?" čuo sam kako je tiho promrmljala u snu, osjetio sam malu bol u prsima nakon toga.

Kako uopće mogu misliti da je ona za išta kriva i da zna više toga nego što govori?

Trebao bih joj pomoći naći te odgovore.

Nakraju ona je tražila iste odgovore kao i ja.

Okrenula se prema meni i primaknula se više na moju stranu, još više kose joj je pritom palo preko lica. Kako je disala tako su joj se pramenovi malo po malo micali. Tiho sam se nasmijao jer mi je upravo ovo bilo preslatko.

Lagano sam se spustio natrag u ležeći položaj i odlučio sam još malo sklopiti oko ipak.

Nakon par sekundi osjetio sam kako mi se još primaknula i stavila glavu na moje rame.

U tom trenu sam odlučio da ću učiniti sve da saznam tko je ona točno.