Anđeo koji nikad nije letio.

NOVI POČETAK

Nakon svega što sam prošla ,sve boli ...uistinu sam mogla reći kako se osjećam jače, snažnije ....no doslovno jer snaga koju sam stekla kao novorođeni vampir bila je nešto neopisivo ...sva ta energija je prštala u meni.

Stajala sam pred ogledalom i promatrala svoju sad blijedu kožu kao snijeg te kosu koja je dobila intenzivniju boju kao i oči.

"Prelijepa kao i uvijek" Gabrijel je rekao te prislonio lice uz moj vrat dok me privukao uz svoje tijelo te inhalirao moj miris.

"I snažnija" rekla sam te se nasmijala i brzo se okrenula prema njemu .Nabacio je onaj svoj podli smiješak koji bi me svaki put u potpunosti izludio .Uzvratila sam smiješak te zagrizla svoju donju usnicu i gurnula ga svom snagom na zid iza nas .Počela sam ga ljubit po vratu dok sam strgala košulju sa njega i polako se počela spuštat sve niže dok sam upijala njegov opojan miris ,a njegovi prsti su se ispreplitali u mojoj kosi te je ispipavao svaki djelić mog tijela što me dovodilo do ludila.

Tada me povukao te uspravio i podigao nakon čega me bacio na krevet i nagnuo se nad mene. Prepustila sam se užitku,njemu ,trenutku i svemu ...

Uskoro zadihani ležali smo dok sam nagnuta nad njegovim prsima slušala ono njegovo snažno srce kako udara ...ono koje se skoro ugasilo zbog mene,a eto ga na kraju opet je tu.

"Kuda si odlutala?" Gabrijel je najednom progovorio dok se igrao pramenom moje kose.

"Razmišljam o tome kako nikad ne bih podnijela život bez tebe ...o tome kako sam te umalo izgubila o to ..." govorila sam kroz težak dah jer te riječi koliko god puta bi se odvrtjele u mojim mislima i ma koliko god puta bi ih ja njemu izrekla i dalje bi na mom srcu bile teške kao kamen.

"Hej zar opet?Mislio sam da smo se dogovorili kako to više nećeš spominjat?Tu sam i nikud ne idem ni ne planiram!" rekao je odlučno te me povukao bliže i nježno poljubio te sam ja uzvratila poljubac dok sam prste uplela u njegovu kosu.

Neko vrijeme još smo onako ležali samo upijajući energiju jedan drugome te uživajući u trenutku te se tad Gabrijel ustao.

"Što kažeš da danas odemo do grada?Prelijep je u ovo doba godine ...ljetne večeri na terasi kafića neopisiva su" govorio je dok je zakopčavao košulju a ja sam ga sanjivo promatrala.

"Što ?" rekao je te se nasmijao.

"Ništa ,prekrasan si" rekla sam te se ustala i poljubila ga te otišla u kupaonu.

"Naravno ,samo dok se otuširam " viknula sam te zatvorila vrata.

"Čekam te dolje" viknuo je i napustio sobu.

Pogledala sam se u ogledali te se okrenula i promatrala ožiljke na svojim leđima ...pitam se kako bi bilo letjet ?Promrmljala sam te ušla u tuš .Pitanje je to koje me tišti još od incidenta ...mjesecima ...najgore je to što ono što vam oduzmu,ono što je trebalo bit vaše a nikad nije ...boli kao nož u leđa kad shvatite da su vam oduzeli nepravedno .Protresla sam glavom da otjeram loše misli te izašla iz tuša .Nakon što sam se osušila i obukla čistu odjeću popravila sam frizuru i pogledala se u ogledalo te sam taj tren ugledala Patriciju iza sebe ...naglo sam trznula te se okrenula no tamo nije bilo ničeg. Pridržala sam se za umivaonik dok sam došla ka sebi i do zraka ...nije nešto što se prvi put dogodilo.

Spustila sam se u predvorje gdje su bili Stefan i Teo .Oboje su mi se nasmijali te sam uzvratila osmjeh.

"Dečki kako smo " rekla sam i približila im se.

"Ne tako dobro kao ti" Stefan je rekao sarkastično te smo se svi nasmijali.

"Ma hajde dan je lijep " rekla sam Stefanu i potapšala ga po leđima.

"A kuda si se ti uputila?" Teo je rekao zainteresirano.

"Gabrijel i ja smo odlučili malo do grada otići" rekla sam i nasmijala se.

"Kad smo kod to

"Stani moramo razgovarat?!" vikao je za mnom no ja sam nastavila u svom pravcu.

"Stani" rekao je ponovno te me uhvatio za ruku i povukao .Taj tren pogodio je u žicu u koju nije smio te sam se naglo okrenula i uhvatila ga za istu tu ruku sa kojom me vukao i gurnula ga svom snagom u desnu stranu da je udario u zid kao mušica u prozor jurećeg automobila. Pao je na pod skupa sa komadićima zida boje snijega koji su padali po svuda dok se sve prašilo oko nas i zavladao je muk.

"Ponovit ću samo još jednom!Ja i ti nemamo više ni riječi za progovorit!" Izderala sam se nad njim dok ga nisam htjela ni pogledat te se okrenula prema Gabrijelu koji je jedva sakrivao oduševljenje i smijeh sa lica.

"Ne budi djetinjast" rekla sam te ga udarila po ramenu.

"Hej,hej nemoj i mene tući " rekao je i smijat se počeo te su i Stefan i Teo kad smo napustili kuću.