Sorry || P. JM.✔

7.dio

"Nije, hvala." Ali se vidjelo na njoj da joj je hladno i da se smrzava. Spustio sam pogled na njene ruke koje su se tresle kao da je potres. Uhvatio sam je za raku, a ona se samo zacrvenjela.

Prošla me je jeza od njezinih ruku. Tako su mekane i nježne. Mogao bih ih držati cijeli život. Savršena j... Aisss. Šta? Jimine ne smiješ se opet zaljubit znaš kako  je to bilo zadnji put.

# FLASHBACK#

Čudno mi je sto se stalno udaljava od mene. Svaki put kad smo skupa čudna je. Prije nije bila ovaka. Moram vidit sta se događa. Otisao sam do ženskog wc-a i imao sam sta za vidit.

"Jimin, nije onako kako misliš, daj da ti o..." Njih dvoje su se ljubakali moj najbolji prijatelj KAI i moja djevojka.

" Nemaš mi šta objašnjavat! Gle gotovo je!"

#AND OF FLASHBACK#

"Vidim da se smrzavaš i ruke su ti hladne. Jel ti smeta što te držim za ruku?"Samo je odmahnula glavom kao znak ne. Huh... već sam mislio da ću morat pustit njenu mekanu ruku. O Bože dragi poznajem je samo nekoliko dana, a vec sam se zacopao do ušiju i to u najboljeg priatelja sestru.

"Često dolaziš ovdje?"

" Skoro svaki dan. Ovo je moje mjesto gdje se mogu opustiti i razmišljati. Za ovo mjesto znamo samo ja i ti!"

"Lijepo je. Sviđa mi se."

"Imaš li ti neko svoje mjesto?"

Duboko sam uzdahnuo."Imao sam, u Busanu, bilo je vrlo slično ovome. Tu sam mogao pobjeći od svega."

"Mmm... Želiš da ovo bude naše mjesto?"

"Ma... Ovo je tvoj mjesto,ja ću n.." Opet me je prekinila.

" Inzistiram!" Pogledala me je svojim velikim crnim, očima kojim nisam mogao odolit. Mogao bih se izgubit u njima i ne vratit se nikad u stvaran život. Zašto se meni ovo događa.

"O.K. ali sad mi objasni šta je bilo ono danas kad smo išli kući!"

"Samo jedna riječ, Jungkook!"

"Aha, kužim."

"Idemo kući, malo mi je hladno!"

"Idemo." Skinuo sam svoju jaknu i stavio je preko nje. Približio sam je sebi i stavio svoju ruku preko njenog ramena.Ah tako je topla.

"Hvala!"

>>>>>>>>>>>ISPRED KUĆE>>>>>>>>>>

SARA P.O.V

"Hvala još jednom na jakni. Vidimo se sutra!" Vratila sam mu jaknu i nasmijala se. Uzvratio mi je osmjeh. Mislila sam da ću past u nesvijest. Ima prelijep osmjeh.

"Ništa! Vidimo se sutra."

Otključavam vrata i ulazim u kuću. Skidam čizmice sa sebe koje su bile mokre kao i cijela moja odjeća od kiše.

"BRACO!" Derala sam se kroz kuću kao luda.

"Dobro pa di si ti do sad brinuo sam se?" Moj brat je dobar samo prema meni, a prema ostalima, pogotovo curama, je hladan kao led.

"Bila sam s Jiminom.Dođi moramo razgovarati." Odlučila sam mu reći za Jimina. Mislim da ce on bolje znat kako dalje.

Povukla sam ga za ruku i odvela do sobe.

"O čemu moramo razgovarati da ne može čekati do sutra?"

"O Jimnu!" Pogledao me je čudno. "Sve ću ti  objasnit samo me saslušaj."

"O.K"

"Gle..."Sve sam mu ispričala baš onako kako je Jimin rekao. "I to je to!"

Samo je šutio i odjednom se zaderao.

"Moramo mu pomoći!"