8.dio

837 66 5
                                    

"Moramo mu pomoći!"

Rất tiếc! Hình ảnh này không tuân theo hướng dẫn nội dung. Để tiếp tục đăng tải, vui lòng xóa hoặc tải lên một hình ảnh khác.

"Moramo mu pomoći!"

"Ali kako?"

"Smislit ćemo, ali prvo moramo sutra u školi razgovarati s Jiminom."

"O.K hoćeš da ja razgovaram s njim, pošto ne znam kako će reagirati kad sazna da sam ti rekla?"

"Može! A sad hajde spavati, sutra je škola!"

Počela sam se smijati na te riječi.

"Šta je smiješno?" Pogledao me je hladnim pogledom.

"Podsjećaš me na mamu kad tako govoriš. Kad smo kod mame gdje je ona?"

"Još je na poslu. Od sutra je na godišnjem odmoru. Sad aj leć. Laku noć slatkice!"

"Laku noć." Prišao mi je i poljubio me u čelo.

Izašao je iz sobe i zatvorio vrata mašući mi. Kakao ja volim svog brata. On je pravi brat. Otisla sam u kupaonicu, istuširala se i obavila higijenu. Legla sam na krevet i razmišljala o tome kako pomoći Jiminu.

Njemu je baš teško u životu, ali usprkos tme on uspijeva izmamit osmjeh na svoje lice. Moram mu pomoći. On je vrlo dobra osoba i ne zaslužuje to što mu se događa u životu. Ne znam zašto ali kad sam u njegovom prisutstvu osjećam se čudno imam leptiriće u stomaku. Ah...ne znam jesam li se zaljubila ili je to samo prijateljski.

Ubrzo sam zaspala.

>>>>>>>Sutra u jutro>>>>>>>>

Ustajem se i spremam za školu.

"Yoongi je si li gotov?"

"Eto me!"Trčao je niz stepenice. Izašli smo iz kuće i pozdravili se sa mamon.

.....

Ušli smo u hodnjik. Vidila sam Jimina kod njegovog ormarića.Odlučila sam otić do njega

"Hej, mislila sam da danas nećeš u školu!"

"Mama me je natrala, a kao što vidiš šljivu mi je pokrila sa svojom šminkom."

"Jel te boli jako?" Stavila sam nježno svoju ruku na njegov obraz i prsto dodirnula šljivu.

"Aisss...malo!"

"Oprosti, a šta je sa tatom?"

"Ne znam gdje je nisam ga vidio od icidenta od jučer."

"Kako ti je mama? Je li bolje?"

"Bolje je, hvala Bogu!"

"Drago mi je. Vidimo se!" Krenula sam dalje niz hodnjik jer sam vidila ono dvoje golupčića. Karlu i Taehunga kako se grle. Baš su slatki.

Od jednom me je netko uhvatio za zglob. Okrenula sam se i vidila Jimina.

"Sara, hvala ti. Hvala ti za sve!" Zagrlio me je. Osjećala sam se kao u oblacima. Ne želim ga nikad pustit.

"Hej, nemaš mi za što zahvaljivati. M smo prijatelji sjećaš se. Tomu prijatelji služe! Zar ne?" Jedva sam izgovorila ovo prijatelji.

"Da!"

Prijatelji, samo prijatelji.

KARLA P.O.V

Bila sam u hodniku sa svojim Taehyungom. Okrenula sam se i vidila Saru i Jimina kako se grle. Nešto oni mute, saznat ću ja šta se tu događa. Otišli smo do njih.

"Hej vas dvoje" Okenuli su se.

"Hej golupčići."Rekli su oba dvoje u isto vrijeme.

"To se može reć i za vas dvoje." Gledala sam u njih sa smješkom, a oni su gledali u mene zbunjenim pogledom.

"Mi nismo..." Jimin je počeo govorit,ali ga je naravno ona moja Sara prekinula ko iz topa.

"Mi nismo skupa. Odakle ti to?" Jimin je smo tužno spustio glavu. Vidi se da je zacopan do ušiju.

"Vidim grlili ste se pa to."

"Objasnit će ti Jimin sve!"

"O.K Jimine svejedno moram razgovarat sa tobom. Idemo! A vas dvoje idite doli dečkima."

"Ok."

Ja i Jimin smo otisli vani i sjeli na kleupu.

"Pricaj!"

"Šta ću ti pričat?"

"Aj de znam da si zaljubljen u Saru. Vidim kako ju gledaš. I malo prije si bio tužan kad je rekla da nise u vezi."

"Dobro jesam zaljubljen u nju. Ali sta ja tu mogu. Ona nije zaljubljena u mene, a i zadnji put kad sam se zaljubio bilo je grozno. Ne želim opet da mi se srce slomi."

"Ali ako ju stvarno voliš, onda ćeš morat i trpit ako t slomi srce. Ali samo da znas Sara nije takva.Ona nikoga neće povrijediti. A sad idemo njima. Da ovo ne postane sumnjivo. A ovo drugo ceš mi ispričat neki drugi put."

"O.K. ali molim te nemoj reć Sari za ovo!"

"Neću ne boj se tvoja teajna je sigurna sa mnom!"

SARA P.O.V

"Hej Tae idem ja do Ane, pozdravi momke."

"Hajde."

Hodala sam hodnikom dok me neko nije zgrabio za zglob i odvukao do neke prazne sobe. A to je bio tko drugi nego Jungkook.

"Auć... To boli. Pusti me."

"Neću dok mi ne odgovoriš šta je bilo ono sa Jiminom sinoć?"

"Kako ti znaš da sam sinoć bila sa njim?"Gledala sam ga dok je on još uvijek čvrsto držao moj zglob.

"Pa... Šetao sam i vidio tebe i Jimina kako se grlite. Zatim ste otisli šetat pa sam vas pratio. Došli ste do neke kućice i tamo razgovarali nisam vas baš čuo. Kasnije ste otišli šetat do jezera, držući se za ruke."Govorio je to sav bjesan, skoro mu je para izlazila iz ušiju.

"Gle...Između mene i Jimina nema ništa. Možeš li me sad pustit ili ću vrištati."

"Ne ako mi ne ispuniš želju."

"Želju? Ajmo ovako! Imas dva mjeseca da smuvaš Anu, i ne smije te prikinu dva mjeseca. Ako to uspiješ ispunit ću ti tri želje!"

"Može, dogovoreno."

"Sad me pusti." Pustio me je, a ja sam samo istrčala iz sobe, i otišla do ostalih.

Sorry || P. JM.✔Nơi câu chuyện tồn tại. Hãy khám phá bây giờ