Pogaženo obećanje

Prvi dio

Ema se smijala i uživala u momentu sreće ni svjesna da je to možda posljedni osmjeh i da se još dugo neće nasmijati ,to što je doznala narednog trenutka bilo je kao udar groma iz vedra neba.

Bila je sa društvom na pauzi ,drhtala kao list na vjetru svaki put kad bi im se pogledi sreli, a kako i nebi ona je bila samo jedna zaljubljena klinka koja se rado nalazila u njegovoj blizini. On je bio san svake djevojke, izgledao je puno zrelije za svoje godine . Neko je ispaljivao šale, neko zadirkivao one slabije kad u momentu sve zastade, u dvorište srednje škole udje zamjenik direktora malo glasnije prozva Ema M.
Dah joj je stao, pogledala je društvo oko sebe pa stidno prišla čovjeku koji je prije par sekundi izgovorio njeno ime, pozvao je da podje s njim, poslušno je koračala držajući pristojanu udaljenost. Bi joj laše na momenat kad je ušla u sobu i vidjela tetku ali osjeti i strah. Tetka nije ništa upjela reć samo se bacila u zagrljaj mladoj djevojci koja je bila prvi razred srednje škole, osjetila je neku tugu kao da je crni oblak bio iznad njih. Začu jecaj i izdah iz tetkinih grudi i tiho izgovorene rječi :"ah djete slatko "
Pomjerila se toliko da je bilo dovoljno da je pogleda u oči, skupi snage i reče :"drago djete ostali ste sami !!"
Pokušala je shvati šta tetka želi reć , zbunjeno je pogledala pa baci pogled na sve koji su bili prisutni, tiho procjedi :"šta pričaš ti? Govori razumljivo!!!"
Teka obori pogled i izusti :"Nena i Ramiz su poginuli "
Te su joj rječi zvonile u glavi ostala su joj otvorena usta u čudu i odjeknu krik što je ledio krv. Neko pridje uze je čvrsto da se ne bi sručila na pod, ona je gurala svakog ko bi joj pokušao prić samo je ponavljala :" to nije moguće, neka mi neko kaže da je ovo aprilska šala, zašto šutite?????"
Svi su je gledali nijemo.....Onda potrča prema izlazu i trže se pridje tetki i vrisnu :"gdje su Emir, Edo i Emil???"
Doznala je da su kod strica, što joj nije bilo nimalo drago ,jer taj čovjek ne bi za nikog ni prstom mrdnuo ako nebi imao debelu korist.
Skoro pa su stigle, već su prolazile kroz lijepo uredjen dio grada i pred njima se pojavi ogromna kuća više je ličilo na dvorac iz 18 stoljeća nego na kuću gdje bi mogla provest više od 5 minuta.... Na stepeništu ugleda braću kako sjede naslonjeni na betonaki zid, tješio ih je Edo on je bio svega 18 mjeseci stariji od Emira i Emila, blizanci koji su trebali na jesen krenut u prvi razred.U treptaju oka osjetila je šest rukica oko sebe i šapat :"seko neostavljaj nas ovdje!!!"
Kimnula je glavom i stisla jače u zagrljaj.
Tetka je stala na vratima i prije nego je  izašla malo glasnije je rekla , mada to inače nije činila   zbog godina i zdravlja nije imala običaj glasno da priča :" djeco idemo odavdje!!!"

Ema je narednih mjeseci odrasla preko noći, tetki je bila podrška i jedva su se izborile da žive kod tetke a ne strica, u pitanju je bila ogromna suma novca od životnog osiguranja roditelja ali novac je bio zaštićen i mjesečno su dobijali onoliko da njih četvero mogu skromno da žive. Tetka je molila Boga da je poživi dok Ema ne dobije pravo nad dečkima jer je znala ako ona ode da će im stric pretvorit život u pakao. Kada je stric shvatio da je uzalud sve što pokušava , strina je nastavila. Nije joj baš išlo od ruke jer nije bila spretna da sakrije da je oni baš i ne interesuju al za novac bi uradila sve isto kao što se zbog pohlepe udala za čovjeka koji je imao 3 puta više godina. Strina joj je govorila kako ako se oslobodi braće ima veće šanse za dobrom udajom jer niko neće ženu s troje djece, da su joj braća samo prepreka na putu ka sreći.......
Nakon uzaludnih pokušaja ostavili su ih neko vrijeme na miru. Brzo su se navikli na novi način života kod tetke, Emi su braća bila ispred svega, nije imala problema jer i sami su bili svjesni situacije ako naljute seku završiće kod strica. Tetka je bila zadovoljna, bili su odlični učenici , nisu pravili probleme, žalila je Emu koja se trudila da braća dobiju svu ljubav ovog svijeta. Nije žudila za izlascima kao njeni vršnjaci,.... bar je tetka tako mislila. Niko nije znao da je znala s vremena na vrijeme i ona pustit koju suzu, zamišljala je kakav je osjećaj biti u zagrljaju voljene osobe, željela je osjetiti nežne poljubce , imala je 17 godina a još se nije nikad ni poljubila. Kad bi primjetila da je neko zaiteresovan za nju dala bi doznanja da nije spremna za vezu, bilo joj je teško kad su imali posjetu iz druge škole i jedan mladić dok su obilazili muzej je stao toliko blizu da je osjetila njegov dah na svom vratu , zatvorila je oči boreći se sama sa sobom.... Šapnu joj je :"ljepotice ja te moram imat po svaku cjenu!"namignuo joj je i odšetao s rukama u dzepovima . Tu noć je nemirno spavala, sanjala je mladića i stidila se same sebe kad dobije reprizu sna pred očima. Spremila se brzo i otišla u školu ni svjesna šta je čeka na sledećoj stranici njene životne knjige.