Tračak svjetlosti

Dvadeset prvo poglavlje - BONUS

BONUS poglavlje - Toretov POV
(Nadopunjujuće poglavlje)

Nakon što sam napustio Anabelle odmah sam se zaputio sa ostatkom svojih stražara prema gradskoj vjećnici. Prije nego što smo se vratili odmah sam nakon nesreće s njezinom 'prijateljicom', ako se uopće taj stvor može tako nazvati, poslao kraljevskog glasnika da najavi zasjedanje.

Izgleda da je obavio dobro svoj posao jer me pred vjećnicom dočekalo šest zastupnika. Svaki je bio iz jedne pokrajine unutar kraljevstva i zastupali su svoju vladavinu.
Moji otac i majka nisu bili ovdje jer su riješavali problem sa sjevernom pokrajinom gdje su bili prosvjedi i česte pobune unutar zadnjih par dana. Dosta ljudi je imalo dojam i bilo u strahu da će doći do rata, ali vjerovao sam svojim roditeljima da će mirnim pregovorima uspjeti to riješiti.

"Gospodo." , rekao sam i kimnuo glavom prema njima, "Vidim da ste svi dobili moju poruku i odazvali se. Zahvaljujem Vam."

Duboko su mi se naklonili i nakon toga smo se uputili unutra, ušli smo u prostoriju s visokim stropom koji je bio ukrašen freskama iz radoblja prije velikoga raskola. Bile su slike vila kako su zajedno sa životinjama živjele u skladu i provodile svoje dane plesajući bezbrižno. Nakon raskola više nije bilo bezbrižnosti, niti mira u kraljevstvu. Bio sam još mali pupoljak kada se sve to događalo, ali teško je ne znati od tome kada i dan danas se vile tamo bune. Smatraju da kralj i kraljica ne vode dovoljnu brigu o svojemu narodu i da svi srljamo ravno u svoju propast. Naravno kao princ stojim na strani svojih roditelja.

Zaustavili smo se kod okrugloga stola sa devet stolica, tri su bile na samom početku stola za kraljevsku obitelj, a ostale su bile za vijećnike. Sjeo sam za onu u sredini, i zatim su i svi ostali sjeli za mnom.

"Otvaram ovo vijećanje na temu mlade vile koja je došla u naš svijet iz ljudskoga," glasno sam progovorio i zastao na trenutak da proučim njihove reakcije, većina je izgledala iznenađeno dok je par njih izgledalo uplašeno, "djevojka je odsjela u dvorcu s nama. Kako bismo imali bolji uvid na nju i zašto je ovdje, smatramo kako ništa od ovoga što se desilo nije slučajnost. Napad na kraljevsku obitelj je prevršio svaku mjeru, a sada i napad na nju se danas desio, u ljudskom svijetu."

Sada su njihova lica polako gubila boju, počeli su šaptati međusobno, odlučio sam sačekati njihove misli na sve ovo. Svi su bili na balu kada se to dogodilo, nisu mogli to ignorirati.

Vijećnik Zeloth je pročistio svoje grlo prije nego što se ustao i progovorio, "Prinče, s velikim poštovanjem, vidimo opasnost dolaska te djevojke i još su više počele pobune i napadi otkad se ona pojavila. Smatramo kako je ona zapravo uzrok toga svega. Možda bi bilo najbolje vratiti ju na neko vrijeme u ljudski svijet dok se stvari ovdje ne smire."

Odmah sam lupio šakom o stol na njihov prijedlog i naglo se ustao, "Skoro su je ubili danas! Nije ona problem, nego je i ona u ovom problemu skupa s nama! Kako ne shvaćate? Ona me je bila spasila na balu, spasila mi je život." vidio sam kako su se povukli natrag i izgledali posramljeno, sjeo sam natrag u svoju stolicu čekajući da netko od njih skupi hrabrosti i progovori.

Prošlo je par trenutaka prije nego što se vijećnik Morr ustao i progutao slinu.
Prvo je pogledao oko sebe u svoje kolege nego što je odlučio progovoriti, "Prinče, u tome slučaju djevojka treba ostati u dvorcu pod nadzorom, a pobune se trebaju na miran način dogovorima riješiti." , nakon toga je sjeo natrag.

Kimnuo sam glavom, "U tome slučaju pozivam na glasanje. Tko sve glasa da djevojka ostane u dvorcu pod kraljevskom zaštitom dok se ne riješe moguće prijetnje?" , podignuo sam svoju ruku, a nakon toga su me i ostali zapratili, "Onda je odluka jednoglasno donešena. Vijeće je završeno."
 
Ustao sam se i zaputio prema izlazu u pratnji svojih stražara, vani je taman počelo nevrijeme, ali nije bilo ni blizu onoga što je Anabelle polako poticala u meni.