~ "Bella, oprosti...", nije uspio ni dovrisiti, a ona je vec trceci izasla iz sobe. Nisam mogao nista reci. Bio sam razocaran u samog sebe. Kako sam mogao biti tako glup. On mi je najbolji prijatelj, a ja ljubim njegovu najvecu ljubav.
~ "Zasto, Suga?"
Samo sam buljio u prazno, nisam znao sta da kazem.
~ "Reci mi! Dodjavola, zasto si ju poljubio?!", vec je bio na rubu placa i zivaca. Nikada ga nisam vidio ovako ljutog.
- " Jungkook, vidi..."
~ "Sta, Suga? Samo zelim razlog, nista vise.", sada je bio malo smireniji nego maloprije al opet ljut.
- "Ja sam nju upoznao jos u osnovnoj. Od tada sam zaljubljen u nju. Bio sam slomljen kada sam saznao da ste vas dvoje u vezi ali nisam vam htio smetati jer sam vidio da je ona presretna sa tobom. Sta mislis zasto sam uvijek pronalazio izgovore kada god si me htio upoznati sa njom? Jer sam znao da ako budem u njenoj blizini uradit cu nesto pogresno, bas kao sto sam to sad uradio. Ali, Jungkook...i ja je volim i zelim sve najbolje za nju. Nikada joj ne bih nista lose uradio. Samo, molim te, oprosti mi." rekao sam i izasao iz sobe jer nisam vise mogao biti tamo i gledati svog prijatelja kojeg sam duboko razocarao.
Dosao sam kuci. Bilo je vec kasno. Istusirao sam se, presvukao i legao.
Nisam cijelu noc mogao zaspati. Griznja savjesti mi to nije dozvoljavala. Bilo je oko 7h. Ustao sam, obavio jutarnju higijenu i obukao bijelu trenirku, crvene Conversice i crvenu majicu kratkih rukava sa printom peace znaka. Otisao sam do kuhinje i pripremio sebi palacinke, moje najdraze.
Zavrsio sam sa doruckom. Bilo je oko 8:30h. Pustio sam muziku na YouTube-u i uzeo mobitel da pregledam obavijesti na Twitteru i Instagramu. Vidio sam da me je Bella pocela pratiti i na Twitteru i Instagramu pa sam i ja nju zapratio.
Pretrazio sam imenik i pronasao njen broj mobitela. Ne znam otkud mi uopste njen broj. Mozda sam ga nekad vidio kod Jungkooka...uglavnom, to nije sad ni bitno. Utipkao sam poruku i poslao joj.
JA
Moramo razgovarati. Suga.
8:41h
BELLA'S POV
Budi me zvuk mobitel. Dosla mi je neka poruka. Pogledam na sat, 8:42h. Ko sad sta hoce?!
Uzela sam mobitel i vidjela da je poruka stigla sa nepoznatog broja.
NEPOZNATO
Moramo razgovarati. Suga.
8:41h
Memorisala sam njegov broj i odgovorila mu.
JA
Slazem se. Nadjimo se u parku oko 9:30h.
8:43h
Ostavila sam mobitel na nocni stolic i nekako se natjerala ustati iz kreveta. Obavila sam jutarnju higijenu i obukla crvenu kratku majicu sa spustenim naramenicama i bijele pantole i obula ravne crvene baletanke. Kosu sam pustila i blago je uvila.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Sisla sam u kuhinju. Mama je vec bila spremna za odlazak.
- "Evo me, mama."
~ "Ljubavi mamina, ja sada moram ici da ne bih zakasnila. Cuvaj se i ako ti bilo sta zatreba samo javi. Ok?"
- "Ne brini, mama. Sve ce biti u redu."
Prisla mi je i zagrlile smo se. Zatim je otisla po svoje kofere i odnijela ih je u auto. Kada je vec bila spremna za pokret jos jednom me pozdravila i otisla na aerodrom.
Nisam nista mogla jesti pa sam odmah krenula prema parku gdje sam se trebala naci sa Sugom.
Nakon nekih 20 minuta setnje napokon sam stigla u park. Djeca su se igrala, trcala, ljuljala se. Da mi je vratiti se u to doba kada nisam imala nikakve brige...
Razgledala sam malo park. Cinilo mi se da sam nekad prije bila ovdje.
Na jednoj klupici sam ugledala Sugu. Bio mi je okrenut ledjima. Vidjevsi da nosimo istu boju odjece morala sam se nasmijati. Polahko sam mu se prisunjala sa ledja i vidjela da u ruci drzi neku sliku dvoje djece, djecak i djevojcica.
Cekaj?! Pa to sam ja, a ovaj djecak je...Jimin... Otkud Sugi ova slika? Otkud on poznaje Jimina?
