Sjećanja

43 3 2
                                    

Mama i ja smo trenutno u dobrim odnosima.Jako sam sretna zbog toga, i nemogu vjerovati da sam je pronašla.
Zora je tj. 6 sati ujutro, no mrkla je noć.

20 min kasnije...

Crveno-plava svjetla obasjale su sobu, kada sam pogledala na prozor ispred doma bio je kombi hitne i policije.Odmah sam izletjela vani i upitala ih što rade ovdje i u čemu je problem.Pitali su me imam li majku po imenu Amy..
Naravno, što se dogodilo!Odmah mi recite! -rekla sam im ljutito.
Tvoja majka je preminula, pronašli smo je u hotelskoj sobi.Objesila se. -odgovorili su mi sa sažaljenjem.
Molim, lažete gdje mi je mama! -rekla sam policajcu kroz suze
Trčala sam kroz dvorište doma.Ubrzo sam stala no iza mene se stvorila Ellie koja me u suzama tješila.
Dobro je mila, hajde idemo u sobu sve će biti u redu ajde molim te. -govorila mi je
Ne! Pusti me Ellie dosta više ne mogu, previše je, zašto me svi moraju ostaviti dosta! -odgovorila sam joj
Trčala sam pločnikom, srce me toliko jako počelo boljeti da sam pala na cestu.
Dosta više dosta! -govorila sam joj kroz suze
Ubrzo je stiglo jutro, ležala sam u krevetu na jastuku mokrom od suza.
U 7 sati je sprovod mila, ajde idem ti donijeti jesti a ti jos odmaraj.Sve će biti u redu. -Ellie me tješila
Nisam ni pojela zalogaj, samo sam zaspala.
Osjetila sam kako me netko miluje, kada sam otvorila oči crvene od plača iznad mene je bio Edward.
Nisam ni bila u stanju javiti mu se, samo sam se osmijehnula, dok se Ellie na vratima od sobe smješila s suzom u oku.
4 sata su me tješili.Bilo je točno 6 sati navečer, napokon sam se podigla dok su Edward i Ellie jurili oko mene kao da sam invalid.
Hvala vam na svemu, da nema vas ne znam što bih. -rekla sam im tužno
Ma ništa, samo u ormaru pronađi crnu odjeću i mogli bismo krenuti.
Ispred crkve smo bili nas troje: Edward, ja i Ellie.
Srce mi je pucalo, koliko sam plakala, Edward me zagrlio i šapnuo mi kako bi sve biti u redu.
Znam da hoće, ali imala sam toliko puno pitanja, želim je zagrliti, poljubiti o bože dragi -tiho sam govorila.
Sjećam se kao da je bilo jučer, vratila sam se u dom.Rane nisu brzo zarasle, ali njih su izlječili Ellie i moj dečko Edward.

Sve je tako brzo proletjelo, sada sam djevojka koja živi u prekrasnom stanu s dečkom i njegovim najboljim prijateljem tj Ellinim dečkom Stefanom a uključujući i Ellie.

Ovom pričom sam htjela pokazati kako treba ići naprijed unatoč svemu.🌸💎

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Apr 20, 2018 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

Samo Nebo Nam Je GranicaWhere stories live. Discover now