Dok me držao onako pribijenu uz ormarić svoje tjelo je prislanjao uz moje.Njegov vruć dah palio je kožu mog lica.No isto je i tako snažana miris alkohola ispunjavao moje nosnice.
"Pijan si!A ktome i još drzak!Miči se sa mene" rekla sam te ga pokušala odgurnut no bio je pre jak za mene.
"Anđeo?Ne ti nisi anđeo...ti si vrag!Vrag koji me iz dana u dana tjera na grijeh!" rekao dok je rukom obuhvatio moj vrat.
"O da vrag?Jesam vrag sam!A ti si izdajica!"
"Nisam"
"Da jesi!Izdajice!Prodao bi nas sve u ovoj kući da možeš!!!" izderala sam se na njega svom snagom.
"A sad se miči sa mene ili češ uistinu vidjeti vraga!"
"A da?A što ako se ne maknem?"
"Makni se odmah"
"E baš neću"rekao je te ruku koju je držao na mom vratu sad je spustio do mog ramena gdje je počeo povlačit naramenicu te me i istovremeno ljubit po vratu dok me svlačio.Druga ruka mu je zalutala ispod majce te se počela uspinjat uz moja leđa što me natjeralo da se naglo uspravim te odrazim uz ormarić.
" Damiane!Nisi normalan!Skidaj se sa mene!"
"Vidiš?Vrag si...tjeraš me na grijeh!"ponovio je dok se uspravio te smo se našli lice u lice ...bio je udaljen kojih nekoliko centimetara od mene i tada je prislonio svoje čelo o moje te duboko udahnuo.
" Ti imaš gadnih problema!Miči se!"
"Ne !" izderao se te udario rukom u ormar iza mene te probio vrata.
"Rekla je da se makneš" Najednom netko je progovorio iza njega te se svjetlo upalilo i na ulazu smo ugledali Gabrijela.Damian se bezobrazno nasmijao dok je pogledao Gabrijela i vratio pogled na mene...tek sam tad ugledala one njegove kako sam ih voljela nazivat "čokoladne oči"... Više to nije bila ta boja...postala je to ona sivo smeđa...ona mrtva boja...umor se ocrtavao na cjelom njegovom licu .
Gledao me direktno u oči te sam odlučila odmaknut pogled i to ga je razljutilo.
" Oho evo i anđela Gabrijela!Izdajice!Vraga!Ubojice!!!"izderao se na njega te se okrenuo.
Gabrijel je polako ušetao u kuhinju i približio nam se.
"Smiri se i idi spavat...sutra češ već žalit"
"Ja žalit?Haha ti bi trebao žalit!Ti bi trebao napokon patit...osjetit ...kako je to kad ti isčupaju srce...ubiju te....unište!" derao se te teturao lijevo desno dok ga je Gabrijel pokušavao smirit.
"Možda ti treba poticaj?Možda da te natjeram da i ti patiš?" govorio te me tad najednom naglo uhvatio za ruku i povukao prema zemlji i pokleko.Objem rukama uhvatio je moju glavu i čvrsto ju primio.
"Jedan krivi pokret i gotovo je"
"Makni ruke sa nje!Razmisli...nikad si nečeš oprostit...nećeš moč živjet sa sobom..."
"Moj život je već sad muka"
"Probat ću drugačiji pristup...makni ruke sa nje ili"
"Ili što?!"
"Ili ću trgat jedan po jedan ud sa tebe a počet ću sa onim najmanjim u tvojim gačama"
"Mislim da i nisi u poziciji prjetit mi"
"O ne nisu to pretnje...ja sam smrtno ozbiljan" Gabrijel je rekao te se naglo zaletio prema nama i uhvati Damiana za ruke i svom snagom stisnuo te se začulo pucanje kostiju.Nakon toga uhvatio ga je za vrat te bacio na drugi kraj prostorije ,a mene odgurnuo iza sebe.
"Gledaj sad na što si me natjerao" Gabrijel je rekao te zasukao rukave i krenuo prema njemu.Počelu se naguravat te se kučom počela širit glasna lomljava.Udarili su jedan po drugom bez trunke samilosti.Uskoro u kuhinji stvorili su se Stefan i Simon.
"Šta se dešava"Simon je pitao zbunjeno.
" Damin,on ...pijan je"rekla sam očajno dok sam pratila svaki njihov pokret.
Tada su Simon i Stefan pokušali ih odvojit no nije išlo.Gabrijel je uhvatio Damiana za glavu te je otisnuo o pod i stao na nju te počeo gnječit.
"Gabrijele stani!" Stefan se derao no uzaludno.
"Hajde skrati mi muke"
"Radno"
"Ne...Bolji si od ovog!" rekla sam te uhvatila Gabrijela za ruku te je promjenio onaj bjesan pogled i pogledao u mene.
"Nije on nikad bi bolji" Damian je promrljao i nasmijao se.Tada je Gabrijel ponovno bjesno krenuo smrskat njegovu glavu.
"Za mene je i savršen "rekla sam i gurnula Gabrijela sa Damiana svom snagom.I uspjela sam ga maknut.Damian se brzo ustao .Gabrijel me povuko u svoje naručje i zagrlio.Okrenula sam se i pogledala Damiana koji je brisao lice od krvi i smijao se.
" Nemaš pojma kakvo čudovište nazivaš savršenim"rekao je dok je u prolazu zastao kraj mene.
"Nisam imala ni pojma kakvo čudovište sam mjesecima imala kraj sebe,brisala suze o njegovo rame...nazivala ga najboljim prijateljem i zavoljela ga..." rekla sam hladno dok su suze curile niz moje obraze a on je samo gledao u mene
VOCÊ ESTÁ LENDO
Anđeo koji nikad nije letio.
VampiroIako nije imala pojma,te u nijednom trenu nije bila svjesna u što se upušta u trenutku kada je prošla taj prag,zakoračila u tu kuću o tom koliko će se od tog malog trena život promjenit...isto toliko ni oni nisu bili svjesni koliko će jedna djevojk...
