Voices of Love || Croatian - ZAVRSENA

13. Vec si moja

Kad sam isla prema izlazu iz zgrade, cula sam glas iza sebe koji je dozivao moje ime. Okrenula sam se i vec je bio ispred mene.

,,Ovo je rat?"-pitao je sa nekim blagim sarkasticnim izrazom lica.

,,Tako je."-potvrdila sam.

,,A za sta mi ustvari ratujemo? Zbog cega?"-rekao je kao da se sprda sa mnom i uz to se nasmijao.

,,Uopce nije smijesno."-to je jedino sto sam rekla, ali ustvari nisam znala zbog cega ratujemo...

,,Jel cujes sta sam te pitao? Za sta mi ratujemo?"-ponovio je i zakoracio prema meni.

,,Previse se svadjamo i cekam da popustis."-samouvjereno sam rekla, a ustvari jedva sam se sjetila sta bih mu odgovorila u tom trenu.

,,Ne. Hoces da ti kazem zasto? Zelis da se ja potrudim i izborim za tebe. Ali ne moram, jer ti si vec moja."-rekao je i jos se malo priblizio na sto je napetost u meni rasla.

Nisam znala sta da mu kazem, kako da mu unistim to samopouzdanje koje mu vrvi u ocima. Mislim da sta god bih mu rekla, upotrijebio bi protiv mene. Pobjedjuje, ali ima pravo u vezi svega sto kaze. Svakim danom, svakim pogledom, sve vise sam bila njegova.

,,Pobijedio sam, malena."-sapnuo mi je na uho te krenuo odlaziti kao pobjednik.

,,Cekaj..."-samo je to izaslo iz mene, nisam ni bila svjesna da sam to rekla.

,,Reci."-okrenuo se i uopce nije sakrivao niti jednu emociju na licu. Bio je zadovoljan jer je uspio preokrenuti moj plan, sve je shvatio i sad ce se vjecno nasladjivati.

,,Ovaj...nista..."-samo sam se okrenula, a onda me povukao prema sebi i na taj nacin spojio nase usne. Nije prvi put da se ovo dogodilo, ali kao da je. Neocekivano, njezno i jednostavno predivno.

Polako sam se odmaknula te je na njegovom licu ponovno bio onaj divan osmijeh koji sam u istom trenu zavoljela i taj isti je nosio onu noc kad smo se upoznali u onom klubu. Od tad sam cijelo vrijeme razmisljala o njemu, pa makar me i zivcirao. Najvise mi se uvukao u misli svojim provokacijama i nasim svadjama.

,,Znaci priznajes..."-pobjednicki je rekao.

,,Ne priznajem nista."-pokusavala sam zvucati ozbiljno, ali sam osjetila smijesak na svom licu.

,,Ali te izdaje taj osmijeh i pogled, pogotovo."-toliko je samouvjereno i istinito govorio.

,,Kako i zasto ti toliko znas o meni?"-promijenila mi se boja glasa i izraz lica u onaj ozbiljni.

,,Necu ti to ovdje reci."-uzeo me za ruku i izasli smo van. Odveo me do auta i odvezli smo se negdje gdje nam je na vidiku bilo bar pola grada.

,,Onda...?"-rekla sam znatizeljno.

,,Zasto toliko znam o tebi? Ne znas sakriti ni jednu emociju od mene, a mislis da mozes. Cijelo vrijeme to radis. Tvrdoglava si i ne priznajes ono sto i ti i ja dobro znamo."-polako je objasnio gledajuci me u oci.

,,Sta trebam priznati?"-naravno da sam znala na sta misli, ali sam se pravila glupa.

,,Znas ti dobro."-znao je da lazem i poceo se smijati.

,,Ne znam."-smijala sam se zajedno s njim, ne znam zasto, ali jesam.

I kad smo se prestali smijati, nastala je tisina. Samo smo se gledali. Najednom sam osjetila potrebu i zagrlila sam ga, a on me cvrsto rukama drzao uz sebe. To je najljepsi osjecaj ikada. Osjecala sam se sigurno i smireno u njegovom zagrljaju. Znate kad ljudi kazu da su nasli svoju mirnu luku? E, bas tako se ja osjecam. I bas me zanima kako smo od svih nasih svadja i prepirki mi dosli do ovoga. Mislila sam da je to samo u filmovima.

,,O cemu razmisljas?"-iz misli me trgnuo njegov glas.

,,Kako se sve ovo dogodilo?"-podignula sam glavu i pogledala ga u oci.

,,Meni se svidja sta se dogodilo."-rekao je i nasmijao se.

,,Nisam te mogla ocima vidjeti, a sad..."-priznala sam.

,,A sad ne bi mogla zivjeti bez mene."-samouvjereno je rekao.

,,To si ti rekao, ne ja."-rugala sam mu se.

,,Pa dobro mozda sad ne mislis tako, ali hoces, vrlo brzo."-i dalje je bio samouvjeren.

,,I sve sto ti kazes se ostvari?"

,,Da."-brzo je odgovorio.

,,Ma nemoj? Samo tako?"

,,Da."-ponovio je.

,,Bas me zivcira ta tvoja samouvjerenost."-rekla sam smoreno.

,,Zasto?"-pravio se da je zacudjen mojom izjavom.

,,Zato sto si umisljen."-unosila sam mu se u facu.

,,Vrijedjas me."-sarkasticno je rekao.

,,Jadnicak."-napravila sam onaj "puppy face."

E onda... Jos vise smo se priblizili jedno drugom i gledali u oci. Znala sam sta sad slijedi. I to se i dogodilo. Prvi iskreni poljubac. Ponovno nisam htjela da ovaj osjecaj prestane. Polako smo se odmaknuli i opet gledali u oci. Zvuci dosadno, ali nije nimalo. Najbolji osjecaj na svijetu je kad si s onim kog volis, a zavolio si ga slucajno.

Sad je jasno, ova veza se mora sakriti jos bar na kratko, dok se pripremimo za javnost.

Evo gaa! Dugoocekivani nastavak! Uzivajte i obavezno vote i komentar! Takodjer pogledajte novu pricu "BAD LOVE"