nešto za tebe

4/nije me pitao da li uopće hoću

Izvini što sam sa svojih 15 godina prošla mnogo više nego ti sa svojih 25.Ne,život me nije mazio.Svako jutro bi mi opalio šamar i dočekao me s novim problemom.Nije me pitao koliko imam godina,da li mogu,da li uopće hoću.Problem za problemom.Kao i svaki tinjedžer voljela sam izaći,ludovati,zaboraviti na sve..Ali..to sam samo mogla zamisliti.Izdvojiti nekoliko sati za sebe bilo je nezamislivo.Dok su ostali govorili gdje će provesti ljeto,praznike i ostalo meni je u glavi bilo samo kako ću preživjeti.Dok bi drugi plakali zbog sitnica meni je srce bilo slomljeno ali riječi nisam rekla.Štoviše nisam ni pričala o svemu tome,jer znala sam kome god rekla niko neće razumijeti.To ne može razumijeti neko ko nije osjetio sve ovo.Hrabrila sam samu sebe.Niko nije bio tu.Roditelji,prijatelji,poznanici niko od njih.Ja sam se izborila sama za sebe.Pomišljala sam na samoubojstvo i ostale gluposti.Ali nekako uvijek sam tražila neki razlog da opstanem.Razloga za sreću baš i nije bilo ali ja sam ga stvarala.Govorila sam da mogu.Da nisam kukavica.Da sam mlada,da ću proći kroz još kušnji.Da moram izdržati jer ću jednom biti majka.Kad bi mi bilo teško zatvorila bi oči i zamislila jedan skromni dom pun ljubavi,začula bi smijeh djece,vidjela bih svog voljenog.Zatim bi se nasmijala i rekla da za to živim.Da,živim za to da jednog dana budem sretna.Nije mi žao ničeg,sve bi prošla,opet.Jer ipak iz svega toga izašla sam kao borac a najprije kao čovijek.
#njegova♡

hah i kako vam se čini?:)