Ti si moja sudbina

8. Čudna osjećanja

"Teže je prikrivati osjećanja koja imamo nego glumiti osjećanja koja nemamo."

    Dan je počeo uobičajno za Melek. Nakon što se spremila za svoj posao u biblioteci i doručkovala uputila se ka izlazu.

    Na čiviluku pored vrata bio je okačen Mehmetov sako. Prisjetila se prošle večeri,te se blago nasmijala. U svojim mislima ona je i dalje bila pored Mehmeta,dok su zajedno šetali obalom Bosfora.

    "Ako ovako nastaviš zakasnićemo.",gotovo ju je grdila Bahar,prekinuvši njene misli.

"Dobro,evo idem. Uostalom ne kasnimo.",rekla je Melek,pokušavajući da se odbrani. Bahar i Melek su zajedno nakon završenog fakulteta svoj posao pronašle u Narodnoj biblioteci.
"Da li je ono Mehmetov sako?",upitala ju je Bahar iznenađeno,dok su se njene pune usne pretvarale u veliki osmijeh:"Mislim da mi duguješ razgovor,gospođice Egemen."

"Bahar,mislim da si rekla da kasnimo.",pokušala je da izbjegne objašnjene o tome kako je Mehmetov sako kod nje.

   Nakon što su došle na svoje radno mjesto,Melek je pokušavajući da izbjegne razgovor o Mehmetu,počela da slaže knjige.
Koliko god ona izbjegavala priču o njemu,on joj je bio u mislima i ni jednog trenutka ih nije napuštao. Bilo ju je strah da je sve bio samo san,jer joj se nije javljao,a ona nije imala hrabrosti da mu napiše poruku. Već neko je vrijeme slagala knjige,sama u svojim mislima. Nije ni primjetila koliko je vrijeme brzo prolazilo.

Njene misli prekinula je Bahar:"Melek,zemlja zove Melek.",našalila se Bahar:"Hajde,vrijeme pauze je."

  Otišle su u obližnji kafić,gdje bi po običaju išle. Konobar ih je ubrzo poslužio kafom.

"Reci mi o čemu se radi?",počela je Bahar. Melek je pokušavala na sve načine da izbjegne odgovore na njena pitanja.

"Ne znam,Bahar.",rekla je Melek,tapkajući o dno šolje za kafu:"Ponekad se zapitam da li je ovo sve samo san? Da li se sve ovo stvarno dešava?"

"Ah,draga moja. Vjeruj mi,ovo je bolje od bilo kojeg sna. Upoznala si predivnog čovjeka i koji ima tako zgodnog prijatelja.",nije mogla da izdrži Bahar,a Melek se koliko toliko zasmijala na njene riječi.

"Ali šta ako se ponovi isto kao i sa Ozgurom?",upitala je Melek dirajući u svoju svježu ranu:"Mehmeta poznajem tek nekoliko dana."

"Melek,zaboravi njega. Ta osoba više ne postoji u tvom životu. Bog ti je pružio još jednu šansu poslavši ti Mehmeta. Ponekad nije potrebno da nekoga doboljno dobro poznajemo da bismo ga zavoljele. Jednostavno imaš taj neki osjećaj u srcu kao da ga znaš čitav život."zastala je na trenutak,uzevši svoju kafu:"A u ostalom vidi ti se u očima da ti se sviđa,a i ti njemu." Blago je pocrvenjela Melek.

Baharine riječi natjerale su Melek na razmišljanje:nije poznavala Mehmeta duže od nekoliko dana,ali je imala osjećaj kao da ga poznaje čitav život. Voljeli su gotovo iste stvari,imali sličan pogled na svijet. Znala je da sve što se dogodilo zapravo bio put do njega. Jer sudbina je ono što nam se dogodi na putu ka našoj sreći.

"Pusti sad nas,šta je bilo između tebe i Emrea?",upitala ju je Melek.
Bahar nije toliko dugo razmišljala o svom odgovoru:"On je zgodan,zanimljiv i zna da se šali. Predivan je. Da li sam rekla zgodan?", zasmijale su se obje na Baharine riječi i opise Emrea:"Pozvao me je ponovo na večeru,ali mislim da ću ostaviti gospodina Zgodnog da čeka."

"Ne budi takva,Bahar.",pokušala je da se ne nasmije:"Ko čeka,taj i dočeka."

"Onda neka čeka,možda će nekad i dočekati."

"Binyapi-Holding"

Mehmet je od ranog jutra bio u firmi. Završavao je papirologiju,potpisivao ugovore,pregledavao poštu,dok je Emre u firmu došao poslije trinaest časova. Odmah se uputio  prema Mehmetovu kancelariju.

"Dobar dan,gospodine Aksal.",sa osmijehom da ga je dočekala Nil.

"Dobar dan,Nil. Mehmet je tu?"

"Da,tu je od ranog jutra.",zbunjeno je rekla,potajno ga posmatrajući.

"Luda glava se konačno pojavila.",našalio se Mehmet.

"Oprosti Mehmete,ali nisam mogao ranije da dođem.",izvinjavao se Emre.

Mehmet ga je već neko vrijeme posmatrao,dok je on sjedio zamišljeno nijemo posmatrajući u jednu tačku.

"Da li si dobro?",upitao je Mehmet.

"Ne znam,ni sam ne znam. Od sinoć sve se promijenilo. Legao sam kao stari,ali ustao kao novi Emre Aksal."

Mehmet se blago nasmijao,shvatajući o čemu je riječ.

"Da nije ovo zbog Bahar?",bilo je to pravo pitanje.

"Izgleda da jeste.",zamišljeno je odgovorio Emre:"Nisam znao da ovakva djevojka postoji. Tako je posebna i očaravajuća."

"Pa prijatelju moj,to znači samo jedno:zaljubio si se.",zaključio je Mehmet:"Ah ta ljubav,baš je čudna emocija,pa je uspjela i tebe da promjeni."

"Šta da radim,Mehmete?",upitao je.

"Možda nisam toliko mudar kao moj otac,ali moraš da se boriš za nju i svoju sreću. Žene to žele. Žele da osjete tu sigurnost da ih volimo,da im dokažemo našu ljubav. A samo ako smo uporni i znamo da je ona prava,borićemo se i do kraja života.",mudro je odgovorio.

"Kako da znam da je Bahar ona prava?"

"Oči,prijatelju. Oči nikad ne lažu. Pogledaj u njene oči i one će ti reći način na koji njeno srce kuca.",rekao je Mehmet tiho,sa blagim osmijehom na licu.

"I naravno opet si me spasio. Pozvaću je ponovo,možda ovaj put pristane." Emre je izašao iz Mehmetove kancelarije raspoložen spreman da se bori za Bahar.

Mehmet se nasmijao slatkim mukama svog prijatelja,a potom se vratio svom poslu. U njemu se stvarala neka praznina koja nastaje kada nam neko nedostaje. Istog momenta je uzeo svoj telefon,te pozvao Melek. Osjetio je,znao je da je Melek ona prava,bez obzira na prošlost koja ga je gušila.

"Halo,Melek. Nadam se da ne smetam.",rekao je Mehmet,"Oprosti što ranije nisam nazvao,ali imao sam puno posla u firmi."

Tihim glasom mu je rekla:"Naravno da ne smetaš. Upravo sam se vratila sa posla. Da li se nešto desilo?"

"Ne,sve je u redu.",na trenutak je zastao:"Iskreno,nedostaješ mi. Želio sam da ti čujem glas." Oboje su zastali na trenutak.

Nije mogla,a da se ne nasmije. Shvatila je da je on taj pravi. Onaj koji se čeka čitav život.

"Mehmet,i ti meni nedostaješ.",priznala je Melek.

"S obzirom da je sutra vikend, da li biste ti i Bahar željele da se pridružite meni i Emreu na brodu?",upitao ju je.

Nije dugo razmišljala,željela je da ga vidi ponovo:"Naravno. Mislim da će se i Bahar obradovati."

"Hvala Melek. Vidimo se sutra i čuvaj se.",rekao je nježno i tiho,a potom spustio svoj telefon.

   Ljubav je čudna emocija. Ne priznaje ni prošlost ni budućnost ,već živi u sadašnjosti. Ponekad treba da sagledamo pravim očima i shvatimo da je naša ljubav pored nas i da je uvijek na neki način i bila dio nas.