Grešnici- treća knjiga serijala Plamen

6.MAJA

Neka iskušenja su prevelika i prejaka, ne možemo ih savladati, a samo vrijeme može da pokaže jesmo li se sa istim spremni izboriti. Kad se nađemo na životnoj raskranici i kad treba da odaberemo put kojim krenuti dalje, uvijek se nađe borba srca i razuma. Da li poslušati ono što mislimo da je ispravno ili pustiti srce da vodi? Ni jedan put nije bez prepreka i problema, ali je jedan duži, a drugi kraći, ni jedan nije jednistavan. I opet... Samo vrijeme može pokazati da li je odluka ispravna i da li je sve što smo donijeli u nekom trenutku nagrada ili kazna.
Nemanja je moja kazna za sva ona muška srca koja sam zgazila i bacila pod noge, on je ovdje da naplati sve moje grijehe koje sam napravila i znam da ću na kraju patiti. Nisam imuna ali koliko mogu podnijeti? Znam da ne bi trebalo, ali opet ga želim.

Da li moja želja graniči sa ludošću ili je samo hir koji ne znam kako preskočiti ili je to plod velike hemije koja kola među nama i privlačnosti kojoj ne mogu da se oduprem?

Sopstveno tijelo me izdaje, reaguje mimo moje volje i kosi se sa svim pravilima koja sam postavila. Zapravo ta pravila sam postavila da bi se zaštitila, a duboko u sebi znam da bi ih sve srušila za ljubav koju nikad nisam imala. Voljela bi da imam ljubav kao iz bajke, da život nije toliko okrutan na svim poljima i da me realnost svaki put ne ošamari tako da završim razočarana ili povrijeđena. Život nikako nije bajka, niti knjiga u kojoj ljubav cvjeta, a ni film. Život je bila no kroz šta koračamo hrabro i svaki dan živimo onako kako moramo ili odaberemo. Nema tu šarenog papira niti ružičastih naočara, jednostavno je sve onako kako izgleda... Bajke su za djevojčice, a ja sam žena sa ponekim neostvarenim snom i nesavršenim životom.

Previše sam ga svjesna dok hoda u korak sa mnom prema Anđelinom uredu. Odiše samopouzdanjem i vidim da samom svojom pojavom privlači pažnju zaposlenica ali i slučajnih prolaznica na ulici. Ima tu neku crtu u sebi koja plijeni pažnju, dominira pojavom.
Kad mi je Anđela rekla da ćemo da radimo zajedno, pobunila sam se, ali sam ujedno i bila svjesna da ne mogu sve sama i da mi treba pomoć. Imao je potrebno iskustvo u poslu, tako da će preuzeti veći dio posla od mene. Dok se ja budem bavila samim klubom on će papirologijom.

Večeras je baš skockan. Crne hlače na peglu i košulja svijetlo plave boje, upakovali su ovo savršeno tijelo u predivan prizor za oči. Kosa mu je podignuta, brada stara jedan dan, taman da mu da onu zavodničku crtu većem izražaju. Hodajući grijeh. Ne mogu reći da se nisam potrudila oko svog izgleda, jer jesam. Uska crna haljina mi je kao druga koža i znam da mu se nije dopalo koliko sam ogoljena. Ali  juče dok smo hodali ovuda i dok sam ga upoznavala sa zaposlenima privukao je pažnju na sebe. Mnogo pažnje, ako smijem da dodam i zasmetalo mi je to. Njegovo opušteno čavrljanje i smisao za humor su bili ono što je ljude oko njega privlačilo kao magnet. Posebno žene. Bez imalo truda su jedva dočekivale da im se obrati ili osmjehne. Nisam do juče znala da u meni živi veliko zeleno čudovište, a sad znam i priznajem da se plašim onog što od mene pravi. Nikad nisam bila jedna od onih žena koje su pravile scene i ljubomorisale, vješto sam se borila sa tim, a sad me isto to guši toliko da jedva mogu da udahnem.
To je nepoznat teren za mene, ne sviđa mi se i mrzim sebe što se tako osjećam, bez ikakvog razloga.

"Majo, šta je sa tobom večeras? Sva si odsutna? Jesi li bolesna" zakolutam očima, glumeći kao nikad. Ako je ljubomora bolest, onda sam u kritičnom stanju i voljela bi da je zarazna i da virus prvo on pokupi. Samo što ne ujedem Cecu, jednu od hostesa u klubu jer balavi po njemu i koketira dok joj iz očiju sija seks. Mi žene znamo da prepoznamo to...

"Bolje ne mogu biti. Trebao bi provjeriti sobu s nadzorom, a ja ću do Nikole. Postaje već gužva, moram provjeriti da li je sve u redu" gledam svugdje samo ne u njega. Ne moram da ga vidim da bi znala kako me gleda i kako izgleda. Nevolja, eto kako...

"Kako ti kažeš,šefice. Biću ovdje neko vrijeme" kako bi i ja sama bila ovde s njim neko vrijeme, gola, možda. Odmahnem glavom na svoje misli i izađem. Treba mi piće, za početak. Posle ću da se zabavim kao čovjek, cijelom bocom. Treba mi zaborav od njega i od svega što uz to ide, a biti cimer s njim mi ni malo ne pomaže.