Ovo nije bio jedan od onih najboljih dana koje sam imala. Vani je bilo grozno, a i ono tmurno vrijeme učinilo je instituciju još više jezivom no što je ona bila. Leđa su me boljela jer sam se saginjala kako bih svaki krevet posložila uredno, da su plahte bile ravno i glatko posložene, bez obzira na to tko je držao svoje smrdljive i prljave noge na njima. Također su me boljele i noge jer sam hodala od sobe do sobe noseći jeftin, blag obrok. Jedini zvuk koji se čuo u hodniku bio je onaj koji su proizvodile moje noge tapkajući po hladnom betonu. Svi ostali pacijenti su najvjerojatnije jeli ručak ili bili na nekim aktivnostima van sobe. Čim sam ostavila obrok u posljednjoj sobi, moja kolegica Kelsey mi je prišla. Bila je par godina starija od mene i poznala svaki kutak ovog mjesta. Što se mene tiče, ovo mi je bio tek treći mjesec koji sam provela u Wickendale Mental Hospital For The Criminally Insane. (nadam se da ovo shvaćate jer mi je bilo glupo prevoditi naziv neke bolnice) Većinu vremena provela sam radeći kao pomoćnica medicinskim sestrama među strogim osiguranjem koje je pratilo svaki moj pokret, nije bilo previše ozljeda pa sam radila gdje god su me trebali. Bila sam kao svačiji batler kojega svi trebaju kada su zauzeti i trebaju pomoć.
“Hej, što radiš ovdje? “ Kelsey me pitala.
“Ummm…moj posao? “
“Svi ostali su vani, i ti bi trebala tamo biti! “
“Zašto? Što se događa? “ Postala sam znatiželjna.
“Zar nisi čula? Novi dečki nam dolaze. “ Rekla je uzbuđeno.
“Pa? “ Nisam vidjela zašto je to toliko važno. Svakodnevno nam novi pacijenti dolaze ovamo. Zašto je to danas nešto posebno?
“Pa zar nisi čula na vijestima kako je među njima onaj muškarac koji je oderao kožu triju žena? “ Glas joj je postajao sve uzbuđeniji.
“Da tk-o ne, ne moraš mi reći…“
“Da, on dolazi ovdje. I mi ćemo to propustiti ako se ne požuriš! “ Kelsey mi je zgrabila ruku i vukla me prema glavnom ulazu. Bila sam iznenađena i pomalo nervozna. Nisam znala zašto. Mislim, kakav tip osobe očekujete da ćete pronaći u klinici za one koji spadaju pod 'luđake' i još k tome, prekršili su zakon? Kako god, iako, nisam se mogla zaustaviti a da ne počnem gristi nokte; nervozna navika koju imam još otkad sam bila dijete.
Izašle smo van na blagu kišu i čekale otprilike minutu. Pogledala sam uokolo i vidjela da je Kelsey bila u pravu: skoro svo osoblje bilo je vani i nisu mogli prikriti uzbuđenje. Unutar su bili policajci da bi, naravno, držali sve pod kontrolom, a s druge strane, svi su se okupili oko njih kako bi vidjeli tog ozloglašenog kriminalca.Također je bilo ljudi i po ulicama koji su protestirali zato što je čovjek preživio dolaskom u zatvor/kliniku, kako god vi to želite nazvati. Većina ga je htjela mrtvog.
Taman sam se htjela vratiti unutra nego čekati na ovako ružnom vremenu kada je crni policajac izašao iz zgrade. Dvoje zaštitara prvi su izašli i otvorili stražnja vrata. Sada je svo ono uzbuđenje prešlo na mene. Kako je izgledao? Koliko je star? Je li privlačan ili ne?
Ubrzo sam doznala. Zaštitari su se sagnuli prema kombiju i svaki od njih zgrabio je jednu muškarčevu ruku. Dok su ga vukli iz vozila, gledao je u pod pa mu nisam mogla vidjeti lice. Ruke i noge bile su mu zavezane lisicama koje su zveckale dok je hodao. Već je bio nosio jedan od onih sivo-plavih 'odijela' koja su bila dodijeljena svima nama koji smo ovdje. Čak i u tom groznom stilu, mogla sam vidjeti da je vitak i visok. Prije no što je zakoračio na kamene stepenice koje vode unutar zgrade, muškarac je podigao glavu i pogledao me te sam ga mogla jasno vidjeti. Kada bih rekla da je bio privlačan, to bi bilo premalo.
Bila sam iznenađena ljepotom kriminalca koji je maloprije stajao ovdje. Izgledao je kao da mu je dvadeset. Imao je duge tamne trepavice su mu uokvirile lice koje je vodilo prema njegovim zanosno zelenim očima. Njegove pune usne oblika breskve su se lagano otvorile dok se približavao kamenim stepenicama. Imao je razbarušenu tamnu kosu koja je padala prema ušima gdje se kovrčala. Također je imao jake, istaknute vilice koje su mu bile čvrsto stisnute i obrve koje su se skupile zajedno sa naletom bijesa koji je došao u trenutku kada je čuo kako ljudi viču i zapovijedaju da treba biti ubijen.
