Petar nije imao izbora. I da joj nije htio poslati poruku morao je. Filip je mislio da je to najbolje za sve. I tako je Petar napisao:
Oprosti na onome.. Hto bih čuti tvoje razloge. Ako možeš sada odmah, bilo bi najbolje.
-Eto ga, zar je to bilo teško. Još samo da vidimo što će odgovoriti.
-Brate hvala ti! Da tebe nema ja ne bih znao što bih. Možda bih cijeli život živio u neznanju i kajanju. Hvala ti. Stvarno si pravi.
-Uvijek uz tebe!
Drago mi je što si se predomislio. Stižem za pola sata.
Stigao je odgovor te se ocrtavao smiješak na Petrovom licu.
-To ti je najgora odluka do sada.
-Ali ja njemu stvarno želim sve ispričati. Da više nema tajni.
-Tajni će uvijek biti. On nije ni zaslužio drukčije.
-Ne znaš ti njega. On je najdivnije stvorenje koje postoji na ovom svijetu.
-Pa ti si još uvijek zaljubljena u njega. Ne mogu vjerovati!
Razgovarale su tako Maja i Tijana. Svaki Majin pokušaj da odgovori Tijanu na susret s Petrom nije rodio plodom. Tijana je čvrsto odlučila svoju stranu priče ispričati. Hoće li mi povjerovati? Hoće li sve biti kao i prije ili još gore? Razbijala je glavu pitanjima kojima nije mogla dati odgovor.
-Znao sam da će joj biti drago.
-Brate, stvarno ne znam šta bi da mi nije tebe ovih dana. Od velike si pomoći. Hvala ti na svemu!
-Opaa, što je ovo. Opet neki pederski izljevi ljubavi, ha?
-Haahhaa, jak si mi.
-Ma šalim se.
-Znam. Ipak si to ti.
-Uhh, jedva čekam čuti tvoj govor na mom sprovodu.
-Hhahaha ti nisi normalan. Ne znam ni zašto mi je ovo čak bilo smiješno.
-Volim i ja tebe baby!
-oh, oh, a tko je sad gay? Hahahah
-Zar si sumnjao? Haahha, nego kad će ti doći bivša?
-A trebala bi svaki tren.
-Eh onda ja odo. Vidimo se!
Dok je izlazio sreo je Tijanu. Samo ju je ramenima okrznu i produžio dalje. Tijana je ostala zaprepaštena.
-Naaaprijeed! –viknuo je Petar iz svoje sobe.
-Ja saaam! –viknula je i Tijana.
-Evo me. Sjedi. Želiš možda nešto popiti?
-Hvala, mogla bih čašu vode. – Tijana je odgovorila, a Petar je samo stajao i onda počeo pričati.
-Zar ćemo se stvarno ovako ponašati?
-Kako?
-Pa kao da smo stranci. Kao da si trgovac putnik ili neki daljni rod. Kao da nismo bili u vezi tri godine.
-Ne znam što bih ti rekla.
-Nemoj ništa. Možda je tako i najbolje. Samo mi reci ono što trebam znati, zašto?
-Upravo zbog toga sam i došla. Ne želim da između nas ostane ova nepoznanica, daljina što nas sve više udaljava jedno od drugog. Ti moraš znati da sam te uvijek voljela..
-Ali više ne, to mi hoćeš reći? Više me ne voliš?
-Naravno da ne. Nije sve tako jednostavno. Volim te i uvijek će biti tako. To nitko i ništa neće moći promijeniti.
