Voices of Love || Croatian - ZAVRSENA

22. Zbog tebe

Vratile smo se u sobu i Helena je upalila glazbu. Sve tri smo bile vrlo hiperaktivne te smo ludovale po cijeloj sobi.
Otisla sam u svoju sobu po odjecu koju cu obuci poslije tusiranja. Razmisljam da ipak uzmem pidzamu, hm... Zatim shvatim da mi nema mobitela.
,, Jel netko vidio moj mobitel? "-pitala sam naslonivsi se rukom na vrata balkona.
,, Ne..." - odgovorila je Sophia.
,, Vjerojatno ti je ostao na bazenu. Odi provjeri. "-rekla je Helena.
Pa hajde... Obukla sam na kupaci crni ponco za plazu i krenula dolje. Sad stoposto necu moci odmah pod tus jer ce jedna od njih dvije uci u kupaonicu.
Uglavnom, tako ja lijepo izlazim iz predvorja i idem na bazen uvjerena da nema nikoga. Dosla sam do lezaljke gdje smo mi bili, pa pocela traziti svoj mobitel. Nakon par trenutaka neuspjesnog trazenja sam pocela gledati malo dalje od lezaljke.
,, Ovo trazis? "-oglasio se ni vise ni manje nego Juan. Pogledala sam prema njemu, a u ruci je drzao moj mobitel.
Samo sam napravila korak prema njemu i lagano pruzila ruku ocekujuci da mi preda mobitel, ali zasto bi to bilo tako lagano? Na to se nasmijao i povukao ga natrag prema sebi.
,, Jel moras bit kreten, opet? "-naglasila sam ovo opet.
,, Opet?" - ponovio je gledajuci me ozbiljnije.
,, Jel mogu dobit svoj mobitel? "-gledala sam ga u oci, vec vidno nazivcirana zbog njegovih provokacija.
,, Ne tako brzo..."-povukao je ruku prema sebi.
,, Mislim da te cura ceka, trebao bi ici. "-podsjetila sam ga s nadom da ce otici.
,, Mislim da ne." - rekao je s laganim smjeskom.
,, U cemu je problem? Zelim samo svoj mobitel." - pokusavala sam biti sto mirnija, no mislim da mi nije bas nesto islo.
,, Sta ti mutis sa Joshom?" - rekao je nakon nekoliko trenutaka i bas sam znala da ce to kad tad pitati.
,, Znala sam..." - nasmijala sam se.
,, Kakva ti je to nova gluma?" - zakoracio je jos jedan mali korak prema meni i dijelilo nas je svega par centimetara.
,, To se tebe apsolutno ne tice. "-rekla sam i odmaknula se korak unazad onoliko koliko se on priblizio.
,, A ne tice me se? "-lagano je podignuo obrve.
,, Nimalo. "-kimnula sam glavom.
,, Rekao sam ti da ti nije dobra ta tvoja tvrdoglavost." - i dalje se smjeskao.
,, A tebi je kao stalo? S obzirom na tvoju hladnocu za vrijeme svake svadje." - prekrizila sam ruke na prsima.
,, Neces mi odgovorit?" - i dalje je stajao sa smjeskom.
,, Ma da, samo ti skreci s teme..." - zakolutala sam ocima.
,, Pa ti si prva to napravila." - glasno se nasmijao.
,, Zivciras me. Hocu svoj mobitel i to je sve." - rekla sam ponovno i odlucno.
,, Rekao sam ti da ga neces dobit tako lako." - ponovio je i dalje s onim smjeskom na licu.
,, Ne igraj se sa zivotom ili cu... " - pocela sam mrtvo ozbiljno.
,, A sta ces mi ti napravit?" - stavio je svoje ruke oko mog struka i privukao me jos blize sebi uz smjesak na licu.
,, Ne diraj me!" - odgurnula sam ga od sebe.
,, Sad to smije samo Josh, jel tako?" - bio je bezobrazan i krenula sam ga osamariti na sto je zaustavio moju ruku i priblizio se meni. U sljedecem trenu su nam cela bila spojena i gledali smo se u oci.
,, Zasto ovo radis? "-zeljela sam otici od njega, ali se nisam mogla pomaknuti i osjecala sam se ocajno zbog toga. Svaki put kad bih htjela otici od njega, ne mogu.
,, Zbog tebe. Ne mogu podnijeti da te ima bilo tko drugi." - dodirnuo mi je obraz i odmah sam znala sto slijedi, no preduhitrila sam ga. Poljubila sam ga.
Ponovno taj osjecaj... Dok polako pomicemo usne i nasa tijela su spojena... Cijeli svijet je stao i kao da nema nikoga osim nas. Kao da su svi ti trenuci stvoreni samo za nas.
Nakon par trenutaka tog lijepog osjecaja, polako odvojim usne od njegovih i spustim glavu gledajuci u pod. Zasto se sve ovo dogadja?
,, Pogledaj nas... Jel nam ovo trebalo? "-rekao je tuzno, ali se lazno nasmijao.
,, To ja tebe pitam. Jel stvarno bilo potrebno da se sve ovo dogodi? Jesi morao odmah drugi dan doci s njom bas tamo gdje sam ja? To ti je bio plan? Napravit me ljubomornom?" - podignula sam pogled i iznijela svoju razocaranost.
,, Da. Drugacije ti ne bi bila ta koja bi prva popustila, kao sto si sad." - bio je u pravu. Da nije bilo nje, ja bih cekala da on poludi i dodje na moja vrata, a ovako je mene izludjivalo to sto me zamjenio njome.
,, Znaci tebi je problem biti musko i pogazit ponos?"-povisila sam ton.
,, Ne, ali zasto uvijek ja moram bit taj koji ce to napravit? Jel samo meni stalo do ove veze?" -on je i dalje bio smiren.
,, Ne, naravno da ne. "-tiho sam rekla, ali dovoljno glasno da me cuje.
,, Pa u cemu je problem onda? Sta ti ne odgovara? "-pitao je te strpljivo cekao moj odgovor koji nikako nije izlazio iz mene.
,, Mislim da mi treba vremena... "-to je nesto najgluplje sto sam ikad rekla.  Zato sam odmah htjela otici u sobu i isplakat se jer jednostavno ne mogu vise podnijeti taj bijes prema svojim osjecajima.
U tom trenutku je popustio  i vratio mi mobitel.
Okrenula sam se i na ulazu je stajao Josh. Njegov izraz lica bio je... Razocaran? Svejedno sam samo krenula prema ulazu, a od tamo je dolazila Natalia.
,, Sta ti radis s njim ovdje i to jos sama? "-bila je arogantna kao i uvijek.
,, Nista ne brini. On je samo tvoj." - rekla sam i okrenula se prema njemu dok sam to govorila, a onda samo zbrisala gore u sobu.
Usla sam i zalupila vratima.
,, Idem spavat. Nemojte me budit dok se sama ne probudim. "-rekla sam na rubu suza.
,, Nemoj si to radit... "-rekla je Sophia tuzno dok me grlila.
,, Zelim bit sama... "-rekla sam i brzo otisla u svoju sobu.
Smeta mi sumnja da ce me stvarno zamjeniti i zaboraviti. Da ce me uskoro prestat voljeti. Da cu mu postati nebitna i tek jedna od nekoliko njegovih bivsih. Zelim da mi dokaze suprotno. Ne zelim vise zivjeti bez njega.

Evo ga! Koancno! Zao mi je jer nisam dugo objavila nastavak... Ali polako mi ponestaje inspiracije, tako da se bojim za buducnost ove price, a ne zelim ju upropastiti. Pokusat cu sto cesce izbacivati i posvetiti se smisljanju, obecajem! Novi nastavak onda ide uskoro!