Djevojka sa krilima |✓

28. dio

Na kraju smo se sastali u Liamovoj, Mijinoj i mojoj sobi.

Trenutno sjedimo u krugu na podu u tišini.

Jake je pročistio grlo. "Pa..od kud da počnemo?"

Trepnula sam nakon što mi je uputio pitanje. "Uh..od početka možda?"

"Može malo više specifično?"

"Uh.." promislila sam na sekundu. "Može od onog što ste našli u onoj zgradi?"

"O to. Super." Rekao je Jay. "Dakle..da ja započnem?" Ogledao se oko sebe. Kad nitko nije protestirao je kimnuo. "Dakle već znaš da smo provalili i zeli nešto iz sefa pošto si ono, bila tamo. Ali neznaš što je bilo u sefu, očito." Pauzirao je na tren smišljajući kako da konstruira što ima sljedeće za reći.

"Uglavnom u sefu smo našli papire s informacijama i dokazima. Dokaze o tome kako vlasnik te zgrade radi s Tamom, zbog još nepoznatih razloga. Ali to nije važno. Važnije je ono što smo otkrili o..nazovimo to napadu."

"Emma je spomenula nekakav rat?" Pitala sam zbunjeno.

"Rat?" Jay je rekao zbunjeno. "Nije to rat. Puno manje od toga. Samo veći napad-puno veći od ikog kojeg smo imali prije;"

"Dakle rat." Emma je okrenula očima. "Rat između nas i njih. Sa svrhom da zaštitimo glupe ljude koji ništa ne primjećuju."

"Zvučiš kao da ti nešto smeta kod toga." Mia je rekla i nagnula glavu u stranu pogledavši u Emmu.

Emma je slegnula ramenima. "Ne smeta mi boriti se za njih. Samo mi smeta što su pre sljepi da se bore uz nas. Ili sami za sebe."

"Kako bi se borili protiv stvorenja s moćima?" Ovaj put je to bio Jake koji je progovorio.

"Neznam." Emma je opet slegnula, lagana iritacija u njenom glasu. "Oružjem? Možda su glupi ali ne toliko glupi da se ne mogu braniti."

"Kako bi se branili protiv onog za što neznaju da postoji?"

Primjetila sam da je Liam samo sjedio i promatrao bez riječi. Ako išta, izgledao je kao da mu je dosadno.

"Neznam!" Emma je puknula i bacila ruke u zrak. "Možda nešto primjete ako ih prestanemo braniti. Možda dobe nešto mozga i primjete da nije sve savršeno oko njih. I da nisu toliko mo-"

"Je li ti to predlažeš da ih prestanemo braniti?" Nisam ni shvatila da sam išta rekla na glas.

Na to mi je Emma dala oštar pogled. "Oh daj. Govoriš kao da si ti ikad napravila nešto korisno u vezi s Bićima tame."

Na to mi je pala vilica. Ovo je bilo nisko. I skroz netočno.

"Mislim da bi bilo dosta."

Svi smo pauzirali u iznenađenju kada se Liam oglasio.

"Ako ti smeta nešto u vezi s našim poslom slobodno otiđi. Možeš se i pridružiti Tamnoj strani kad si kod toga."

Ovaj puta je Emmi pala vilica.

"Kako se usuđu-"

"Tako si zvučala malo prije nisi li?"

Emma je otvorila usta da nešto veli ali ništa nije izašlo. Liam je izgledao zadovoljan njenom reakcijom te je ustao s poda.

"Vi nastavite objašnjavati. Ja imam nešto za obaviti. Ostavite vrata odključana. Neće me biti neko vrijeme." Bez da nam je uputio još koju riječ ili pogled je otišao. Vrata su se zatvorila za njim.

Pogled mi je pao na ostale u sobi. Izgledali su jednako začuđeno poput mene.

Oči su polako pale na Emmu. Ona je ustala i krenula prema vratima.

"Hej! Gdje ideš?" Jake je zavikao za njom. Emma nije ništa rekla nego je pustila vrata da se zalupe s njom.

"Ovo je bilo.." Mia je pročistila grlo. "Zanimljivo."

Nitko nije ništa rekao nego smo još izgledali zbunjeno.

"Pa." Započela sam. "Uh.."

"Da nastavim." Rekao je Jay. "Uh..gdje sam uopće stao?"

"Kod napada." Rekla je Mia.

"Ah da." Pročisto je grlo. "Dakle njihov vođa planira masovni napad na nas da nas se 'rješi'." Napravio je navodnike rukama kao da veli 'Ha to nije moguće.'

"Tko je njihov vođa?" Pitala sam. U misli mi je došlo poznato lice ali sam stresla glavom. Sjetila sam se onog jezivog čovjeka kojeg sam vidjela dvaput-kroz prozor moje kuće i na putu do dućana.

"To neznamo." Jay je slegnuo ramenima. "Nitko nezna zapravo."

Pauzirala sam procesirajući što sam doznala.

"A..kad je napad? Rat? Što već." Pitala sam.

"Neznamo. Ali imamo još vremena." Jay je rekao te mu se lice ozarilo. Dobila sam loš osjećaj.

"Zato." Napravio je dramatičnu pauzu. "Vrijeme je za treniranja! Woo!"

O ne.

Jay se signuo. "Ajde u krevet. Sutra te očekujemo u šest u dvorani. Ni minutu kasnije."

"Popodne?" Pitala sam slabašno. Već mogu osjetiti bol od sutra.

Jay mi je dao pogled. "Ujutro."

Mia se počela smijati kad je vidjela moje lice.

Sad se samo mogu nadati da padnem u komu preko noći.