"Stvarno?" Pitala sam i podigla obrvu?
"Hej. Ne osuđuj me." Stella me udarila u šaku. "Bio je sladak."
Nasmijala sam se i nastavila hodati s njom.
"Što ono imaš ovaj sat?" Pitala sam je.
"Ugh. Fizika. Ubi me." Rekla je i okrenula očima.
Potapšala sam je po ramenu.
Kako smo hodale hodnikom prošle smo pored Liama i Jakea. Jake je odma počeo mahati kao luđak prema nama dok je Liam okrenuo očima na to. No svejedno mi je poslao malen osmjeh. Srce mi je poskočilo.
Daj. Prestani. Lupati.
Skoro sam se počela opet lupati po trbuhu prije no što sam se sjetila što se desilo zadnji put kad sam to napravila.
Idiot.
Naravno vidjevši moju reakciju osmjeh mu se samo povećao. Ali kao da je brzo nestao kad je shvatio što radi. Sada je bio moj red da okrenem očima.
Čim smo se udaljile od njih Stella je počela skakati. "Aaahhh jesi vidla to? Nasmješio ti se! Ahhh jedva čekam da velim Anni!"
Sigurno vas zanima zAŠtO tI Se nAsMJešIO.
Story short pitao me van. Kao na spoj i to. Sljedeći vikend. Znam čudno.
Ali ste sigurno i znatiželjni o svemu što se desilo nakon što sam se onesvjestila eh?
Dakle probudila sam se u tamnoj prostoriji s Liamom. Bila su vrata i izašli smo van bla bla. Dosadno je stvarno.
Novi kralj Ores je opozvao napad te su ga morali slušati pošto je sad on, ono, kralj.
Nekako smo se uspjeli naći s ostalima. Jay je bio dosta ozlijeđen. Još uvjek se oporavlja.
Naravno od količine informacija koje sam doznala sam bila narednih par dana u šoku. Trebalo je to sve procesirati.
I jednog lijepog sunčanog dana Liam mi pokuca a vrata kuće. Ja zbunjena otvorim i on tamo stoji. Veli da je došao provjeriti kako sam.
I ja ga pustim u kuću, razgovaramo, posvađamo se, malo tišine, pomirimo se, pita me van, trese me za ramena jer sam se zaledila, kimnem glavom jer sam nesposobna govoriti, Liam ode.
Od svega toga je prošlo tjedan dana.
Stella i Anna me neprestano ispituju kako sam se uspjela sprijateljiti s it dečkima škole. Ja samo slegnem ramenima jer iskreno ni sama neznam.
I da. Sve je super, divno.
Više ne radim u kafiću pošto sam postala dio tima. Nala je bila tužna zbog toga.
Mobitel mi je počeo zvoniti.
"Čekaj." Rekla sam Stelli. "Ti odi. Da ne zakasniš." Stella je kimnula i mahnula mi.
"Halo?"
"Imamo situaciju." Je bila orva stvar koju sam čula.
"Kakvu situaciju?" Pitala sam.
"Mislim da ovo bolje vidiš sama." Jake je rekao. Pošto je zvučao ozbiljno sigurno se radi o nečem važnom.
"Gdje ste? Dolazim." Rekla sam.
"Kod naše kolibe u šumi. Sjećaš se gdje je?" Pitao je. Kimnula sam prije nego sam svatila da me ne može vidjeti.
"Uh da sjećam se. Dođem za kojih pola sata ili tako-"
"Zaboravi. Počekaj sukundu." Rekao je.
Dobro..
Stvorio se ispred mene te sam poskočila uz vrisak.
"Jake! Nasmrt si me prepao! Što ako te tko vidio?" Rekla sam zgrožena. On stvarno ponekad nema mozga.
"Nema vremena." Zgrabio me za ruku i teleportirao.
"Što..se događa?" Pogledala sam ga i pitala. No on je samo prstom pokazao prema kolibi.
Ili na osobu ispred nje.
Okrenula sam se i oči su mi skoro ispale s glave.
"Kako..što?" Promumljala sam.
Ispred kolibe je stajala cura vatreno crvene kose. Bila je niska te je od nje doslovno isijavala toplina. Ali to nije ono što me šokiralo.
Imala je krila. Bijela krila.
********
THE END. YIISS.
DEDIKACIJE LJUDEKIMA:
Kao obećano^^ naravni imala sam više ljudi na popisu ali eh.
GOODBYE MA POTATOES. SEE YA IN MA NEXT BOOK.
TAKOĐER ZAPOČELA SAM NOVU KNJIGU. ZOVE SE KAKO PREŽIVJETI VALENTINOVO. MOŽETE JE NAĆ NA MOM PROFILU AKO JE VEĆ NE ČITATE. AKO VOLITE HUMOR UZ MALO ROMANTIKE OBOŽAVAT ĆETE JE
أنت تقرأ
Djevojka sa krilima |✓
خيال (فانتازيا)Živjela je u sirotištu. Zaposlila se sa 16 kao konobarica u malenom kafiću kako bi mogla otići od tamo. O svojim roditeljima nije znala ništa osim da su je ostavili u košarici ispred sirotišta sa papirićem na kojem piše njeno ime- Angela Imala je ta...
