Him & I

Part 1

Napokon. Završila sam srednju školu. Četiri godine neprospavanih noći napokon su iza mene. Srušila sam se na krevet nakon dva neprospavana dana. Ova norijada stvarno zna dotući ljude. U glavi mi tutnji, a pred očima mi nejasno prolaze scene koje su se dogodile proteklih 48 sati.

Mateo, moj najbolji prijatelj još od osnovne škole, nagovorio me da popijem čašicu votke, iako je dobro znao da nikad ne pijem i da jednostavno moje tijelo ne podnosi alkohol. No, nakon jedne čašice popila sam i drugu, a poslije toga više nisam ni brojala već sam se samo prepustila i ponašala se kao i svi ostali maturanti.

Mateo me dopratio kući i strogo mi zapovjedio da mu se javim ako mi što bude potrebno. Trenutno mi je potreban hladan tuš i san. Jedva sam se ustala sa kreveta i što je tiše moguće, krenula prema kupaonici.

 U sobi mojih roditelja vladala je tišina, iako je 7 ujutro. Oni su inače bili ranoranioci i istinski su živjeli po onoj izreci „Tko rano rani, dvije sreće grabi." Na moju sreću, a njihovu žalost, ja nisam bila kao oni. Vikendima bih spavala i do 15 sati što je njima užasno išlo na živce. 

Ulaskom u kupaonicu shvatila sam da izgledam poprilično loše. Crni krugovi ispod očiju bili su previše izraženi, a razmazana maskara samo je moje lice činila još gorim. Skinula sam odjeću koja je u zadnja dva dana imala i ulogu pidžame te stala pod hladan tuš. Opsovala sam u sebi jer je voda ipak bila previše hladna i neugodan osjećaj prošao je cijelim mojim tijelom. 

Dok sam hodala prema sobi u svojoj omiljenoj širokoj majici, čula sam zvuk poruke sa mobitela. Poruke su stizale jedna za drugom, netko je stvarno naporan. Za čas mi je mobitel bio u ruci i uz nekoliko Mateovih poruka, bila je još jedna poslana sa nepoznatog broja. 

"Bilo mi je lijepo s tobom sinoć, nadam se da ćemo to koji put ponoviti" glasila je prva poruka. I dok sam zbunjeno gledala u mobitel, stigla je sljedeća poruka. "Žao mi je što te nisam prije uočio Pia. L."  Okej, ova poruka me totalno zbunila. Što sam ja to radila sinoć? Nije li Mateo cijelo vrijeme bio sa mnom kao što mi je rekao jutros kada me dopratio do kuće? 

Odlučila sam ignorirati poruke dok ne saznam što se sinoć dogodilo. Pomalo iznervirana, poslala sam Mateu poruku. 

Nije bilo odgovora. Ljutito sam bacila mobitel na krevet i otišla si napraviti kavu jer od spavanja očito neće biti ništa.

Ispijanje jutarnje kave prekinuo je zvuk mog mobitela. U glavi sam slagala pitanja koja sam namjeravala postaviti Mateu, koji me upravo zvao. Javila sam mu se jednim običnim "halo", nije tu bilo onog uobičajenog pozdrava dvaju najboljih prijatelja.

"Što nije u redu? Zašto si ignorirala moje poruke, zabrinuo sam se?" da, to je onaj dobro poznati Mateov zabrinuti ton. Ponekad mislim da previše pazi na mene, osim sinoć.

"Rekao si mi da si bio uz mene cijelu noć, ako je tako reci mi s kime sam sve razgovarala nakon one votke koju sam unijela u sebe?"

"Zar mi ne vjeruješ?" pokušava se izvući, predobro ja njega znam.

"Nije stvar u tome vjerujem li ja tebi ili ne. Samo mi reci, jesi li stalno bio uz mene?" počinje me nervirati.

"Dobro, istina, nisam bio cijelo vrijeme s tobom. Nakon što si popila i treću votku, po mene je došla Dolores. Znaš da nju ne mogu odbiti i otišao sam s njom prošetati. Pitao sam tebe hoćeš li ići s nama, ali bila si previše zauzeta buljenjem u onog kretena Lukasa pa sam ja otišao" rekao je u jednom dahu.

Gledala sam Lukasa? Lukasa Petrića? Dečka za kojim pati pola cura našega malog mjesta? Sada sve ima smisla, on mi je poslao poruku. On je taj koji se potpisao sa L. Isuse Bože, tko zna što sam sve izgovorila.

"Pia, jesi tu?" opet Mateov glas dolazi kroz slušalicu mobitela.

"Da, tu sam. Nikad više Mateo nemoj mi dati da pijem. Nikad. Moram ići sada, nazovem te kasnije" brže sam poklopila slušalicu kako bih mogla Lukasu odgovoriti na poruku.