Ljubav jednog vampira

7.

Novi cover je tu, ocijenite ga u komentaru hahah
I usput, pročitajte obavijesti na kraju.

Uživajte!❤

Dok smo onako sjedili, dugo sam razmišljao o tome da li ona uopšte išta osjeća prema meni. Kada god bih pomislio da ne osjeća nešto, nešto u meni bi se slomilo. Pomalo se čudim kako sam ju ovako brzo zavolio, ali to je iz razloga što nikog dugo u životu nisam imao. Bio sam sam, napušten u mraku svoga doma koji je nekada sijao od sreće sa svom mojom porodicom. A nakon toliko godina, u svom ovom crnilu pojavila je jedna malena hrabra zvijezda. Nije zalutala, ja sam ju doveo kako bih ju ugasio, ali onda mi je ona pokazala koliko je hrabra u mrklome mraku. Trebao mi je neko u životu i onda se pojavila ona. Dijana.

Moje razmišljanje je prekinula upravo ona, kada je nježno dozvala moje ime, dok me je u iščekivanju gledala.

"Da?" Nasmijao sam se njenoj slatkoći. Toliko sam se često smijao od kako je došla. Mislim da sam se većinu vremena smijao s njom. Pričali smo kao navijeni. Volio sam kada god bi pričali. Volio sam teme koje smo vodili.

"Željela bih da me provedeš svojim dvorcem." Slatko me je pogledala, kao da je molila da pristanem. Majko moja, kako može biti toliko slatka?

"Naravno!" Odmah sam ustao. Posramljeno sam joj pružio ruku kako bi ustala s poda, ali sam se plašio vibracija... ogroman osmijeh se proširi njenim licem i polahko primi moju ruku, onako nježno, dok se nadala da ju neću ubrzo ispustiti. I to se nije desilo. Moja ruka je čvrsto držala njenu. Bez vibracija, bez ikakvih ružnih osjećaja. Ustaje polahko i njen osmijeh, ako je ikako moguće, postao je veći. Bio sam sretan što su očajne vibracije postale sve manje izražajne. Nestajale su...

"Ovuda, mlada damo." Pustili smo naše ruke, te sam joj desnom rukom pokazao prema hodniku.

"Hvala lijepo, mladi gospodine." Oda mi počast tako što se blago pogne, a kada joj pružim zabavljen osmijeh, ona svojom rukom obuhvati moj lakat. Krenemo niz hodnik. Odlučio sam početi ovu malu avanturu od potkrovlja. Penjali smo se stepenicama jedno pored drugog.

"Pa, ovako." Počeo sam otvarajući vrata na zadnjem spratu, tj. potkrovlju.

"Ovdje je uvijek bila ostava, ali moje sestre i ja smo dosta vremena ovdje provodili dok smo bili djeca. Često bi se skrivali ovdje ili bi rovili po odjeći od roditelja koju su ovdje ostavljali." Stavio sam ruke u džepove dok je ona par koraka koraknula ispred mene, stajući na sred prostorije. Gledala je u zastarjelu komodu u kojoj su bile stare spravice i kutije.

"Sigurna sam da vam je bilo zabavno." S osmijehom se okrenula prema meni, a onda je pogled usmjerila na kovčeg koji je bio nedaleko od malog prozora.

"Jeste. Voljeli smo oblačiti njihovu staru odjeću i igrati se sa raznim stvarima. Bilo je zabavno. " nasmijao sam se. Nedugo nakon kratkog razgovora, krenuli smo niz stepenice. Ušli smo u hodnik gdje su bile sve spavaće sobe, bakina biblioteka, djedov i očev ured i par kupaonica.

"U koju prostoriju želiš prvo?" Upitam ju, a ona stane i razmišlja. Izgledala je kao malena djevojčica sa prstom na usnama dok se pravila na ozbiljno razmišlja. Pomno sam posmatrao svaku crtu njenog lika. Izgledala je predivno.

"U onu pravo!" Uperi prstom na kraj hodnika.

"Super, izabrala si bakinu biblioteku." Povedem je do tamnih vrata, dok sitnim koracima korača pored mene.

"Volim knjige. Mada ih nisam dosta pročitala." Izjavi nasmijano.

"Onda će te ova soba oduševiti." Otvorim vrata i pustim ju da uđe prva. Uzdahnula je u radosti i iznenađenju. Pogledala je svugdje oko sebe i s osmijehom se okrenula prema meni.

"Tvoja baka je voljela da čita." Nasmijala se i krenula prema policama na desnom zidu.

"Da, voljela je. Mislim da ovdje negdje imaju i knjige koje je ona pisala. Siguran sam da ima i raznih pisama, dnevnika." Prozborio sam, a ona je uzela jednu knjigu u ruke i prelistala je.

"Želiš li ostati ovdje ili da idemo dalje?"

"Idemo dalje, mogu se vratiti ovdje kad budem htjela." Ostavi knjigu na policu i krenemo dalje.

"Ovo ovdje je moja soba." Otvorim vrata i ona uđe.  Nasmije se i pogleda oko sebe. Došla je do mog radnog stola  i razgledala.

"Sviđa mi se tvoja soba." Zelene oči uperi u moje.

"Hoćeš da se mjenjamo?" Nasmijem se nakon što ona ustane od stola i dođe do ogromnog prozora te se okrene prema meni.

"Naravno da ne." Nasmijala se.

Nakon što sam joj pokazao sve sobe dvorca, osim očevog i djedovog uredu u koju ni sam nikad nisam ušao, izašli smo u vrt jer je Diana željela vidjeti cvijeće. Tako smo hodali jedno pored drugog, dok je hladan vjetar lagano puhao. Još jedna jesen se spremala.

"Jako mi je žao kada ovako lijepe ruže počinju da se suše." Prozbori Diana ispred grma rozih ruža. Pomalo uvelu ružicu je milovala, došao sam do nje i stao posmatrati grm ruža.

"Znaš da će ponovo procvijetati sljedeće godine i biti ljepše nego sada?" Nasmijao sam se pogledavši u nju dok je tužno gledala.

"Znam, naravno. Ali je očajno kako iz prelijepog grma sa najljeošim ružama ostane samo bodljikavo granje. Ovakva ljepota nestane i ostane samo opasno trn..." a onda blago poskoči, nakon čega moje nosnice poprime miris vrele krvi. Njene krvi. Tijelo mi se zatreslo dok se ona odmakla od grma i posmatrala ogrebotinu iz koje je izvirala malena količina krvi. Pogledala me je, a ja sam ju gledao u očaju.

"Diana..." moj glas je promukao, ona je progutala pljuvačku.

"Da, Harold?" Naravno da se nije plašila. Barem joj strah nisam vidio u očima. Teško sam progutao gledajući u malu mrljicu krvi koja me je privlačila do besvijesti.

"Ja ne mogu..."

"Uradi šta moraš." Prekinula me je. Majko moja, koliko je ova djevojka hrabra. Pogledao sam u zelene oči kada su moji očnjaci krenuli da me peckaju.

Nježno sam uzeo njenu ruku, bar sam se trudio, dok mi se tijelo neumorno treslo jer me je njena krv mamila kao zadnja hrana na ovom svijetu.

Uzdahnula je, vidno uplašena jer ne zna šta namjeravam uraditi. Koliko god bio omamljen, ne želim ju povrijediti, ugristi, s toga njenu ruku nježno prinosim usnama i ližem male crte krvi s njenog prsta. Uzdahnuo sam glasno, a ona se trznula.
Pogledao sam je.

"Diana."

"Molim?"  Oprezno je progovorila.

"Volim te."

Pa hej voljeni narode! ❤

Nadam se da niste previše iznenađeni i da vam ovo nije sada previše naglo. Ne brinite neću toliko žuriti s radnjom iako sam rekla da će ovo biti kratka priča.

Eh sada, u ovu priču ulažem PREVIŠE sebe. Pišem nastavke pa izbrišem jer ne želim da priča bude glupa i klišej. Znam da ovo nije tema nekakva pretjerano zanimljiva jer je u pitanju samo ljubav. Ali, votovi nisu veliki na nastavcima i ako je ovaj nastavak postavljen početkom septembra. 11 votova na prošlom dijelu. Da je bilo manje od 10 nastavka ne bi bilo, pauzirala bi priču vjerovatno.
Zato vas molim da ostavljate svoje votove i komentare jer je to za početak priče nešto što svaki autor želi što više imati.
Dakle, od sada nastavke postavljam nakon 10+ votova i komentara barem 5. Nemojte se ljutiti.
Pozovite svoje prijatelje da čitaju priču i ostavljaju svoje mišljenje. Meni znači previše.

Voli vas vaša Una 💕