Nisam smjela da se zaljubim u tebe

Rak..

Harry,Zayn,Louis,Niall,Liam,Danielle,Taylerovi roditelji i prijatelji i ja vec jedan sat sjedimo u cekaonici i cekamo da se probudi. Zaspao je usred recenice. Govoreci mi da misli da je Harry slao poruke. Ne vjerujem u to. Cak i kada bi se ja njemu svidjala,mislim da on to nebi uradio. Mozda ih je slala Kendall ? Svejedno, to sada nije bitno. Ono sto je bitno je, da Tayler umire, a ni ja ni niko drugi ne mozemo nista da uradimo. Jedan dio mene ga mrzi. Dijelom zato sto me je ostavio kada mi je trebao, dijelom zato sto je sve ovo krio od mene. Drugi dio mene ga voli. taj ce ga dio uvijek voljeti. Sve vezano za njega, i tom ce dijelu mene uvijek nedostajati. Ali ne mogu da budem sa njim. Ne zelim da budem sa njim samo zato sto umire. Koliko god da sam ga voljela, i jednim djelom jos volim,  ne mogu to da mu uradim. Ne mogu da ga pustim da umre misleci da sam ga voljela na taj nacin. Mrzim sebe zbog toga. Osjecam se tako sebicnom. Ja sam trebala da budem ta koja umire. Ja bar nebih nikome nedostajala..

-Ko je od vas Darcy?-pitala je prosjeda medicinska sestra kada je izasla iz Taylerove sobe. - Ja sam.- brzo sam ustala. - Tayler zeli da vas vidi.- klimnula sam glavom i krenula put sobe. - Nemoj dugo. Umoran je.- opet sam klimnula glavom i usla u sobu. Soba je bila kao i svaka druga bolnicka soba. Ne posebno velika, ne posebno mala. Obojena u plavo,mirisala je na zavoje,gaze i na sve ono od cega sam se uvijek uzasavala. Taylerov krevet bio je pored prozora. A pored kreveta bili su razni instrumenti, a medju njima i stalak za infuziju, na kojoj je Tayler bio od kada su ga doveli ovdje. Lezao je na krevetu sav blijed i nikad nebih mogla ni da pomislim da je prije samo par nedelja bio na onom crvenom tepihu, sav srecan i prije svega zdrav. - Caoo.- rekla sam i nabacila najbolji osmijeh koji sam mogla. - Cao Darc.- zakasljao se. Srce mi se slamalo dok sam ga gledala. U meni su se mjesale ljubav,mrznja,griza savjesti i jos milion osjecanja zbog koji sam se jedva suzdrzavala da ne zaplacem. -Osjecam da sam ti duzan par objasnjenja Darcy. Molim te da me saslusas. - Klimnula sam glavom i sjela na stolicu koja je bila sa njegove desne strane. Nisam progovorila ni rijec. Jer da jesam, plakala bih. -Da imam rak, saznao sam dan prije nego sto si dosla u London. I vec je bio u cetvrtoj fazi. A kao sto znas, pete nema....-napravio je malu pauzu, da izabere rijeci i dodje do daha prije svega.Za to vrijeme, meni su oci pocele da se pune suzama.-Odmah su mi ponudili hemoterapiju.-nastavio je- Ali ja to nisam zelio. Nisam mogao da prolazim kroz to. A nisam zelio ni da ti radis isto. Zato sam od kada si dosla pokusavo da te natjeream da me zamrzis. Krio sam od tebe razne stvari, i onda kada si mi nasla tablete, htio sam sve da ti priznam, ali nisam imao snage. Pio sam ih jer, znas i sama, depresija je prateci efekat raka. Pa sam ti samo rekao da su za depresiju. To je, mislio sam, bilo dovoljno da me zamrzis. Ali ti nisi odustajala. Bila si tu uz mene ii svaki dan sam razmisljao kako da te  odgurrnem od sebe. I tada se sve to desilo, poruke, ono u klubu, i odlucio sam da se pravim da ima nesto izmedju mene i Kendall. Nisam zelio da te ovo boli ljubavi. - zakasljao se opet, ali ovaj put mnogo jace nego prosli put. Toliko me je boljela svaka riijec da sam vec odavno plakala. - I dok sam sve to radio, shvatio sam da ima samo jedna osoba sa kojom bi ti trebala da budes.- Nisam ovo mogla da slusam. - Tayler..- prekinula sam ga.- Ti ces uvijek imati dio moga srca. Uvijek, ma gdje god bio..-duboko sam udahnula, ali to je zvucalo kao jecaj.- Ali ja ne znam da li je to dovoljno da ponovo budemo zajendo. Ovo nije ljubav.Ne bi ni bila..- -Znam.-  prekinuo me je. - Nisam ni mislio da te pitam da mi se vratis. Ne sada kad umirem. Ali Harry. Harry te toliko voli da je to nemoguce.. -Po ko zna koji put, nisam mogla da vjerujem sta je rekao. On umire, i jedino sto zeli je da ja i Harry budemo zajedno? - Taylere sta to pricas po bogu? Ja i harry smo dva svijeta..- pokusao je da se nasmije,ali ga je kasalj u tome prekinuo.-Suprotnosti se privlace. To mi je bar jasno. Darcy, ljubavi moja, ti  znas, da ne postoji osoba na ovom svijetu koju volim vise od tebe.  Barem se nadam da znas.Ali ja, nazalost nisam osoba koja ce te ozenniti. Ja..-opet se zakasljao i jedna suza mu je kanula iz oka.- Ja necu moci da budem sa tobom kako sam obecao "dok god zivim" ali znaj da cu te voljeti toliko. Ali i ti i ja znamo da to nije dovoljno.Darcy,ipak postoji neko ko te moze voljeti, i ko te voli vise nego sto ja mogu..Ili sto cu moci.- Sada smo vec oboje plakali. - On te voli. I svi mi to vidimo A ja znam da i ti volis njega.-Svaki njegov jecaj me je boljelo toliko da sam zeljela da ja umirem. A ne on.-Zato te molim daj mu sansu!-uhvatio me je za ramena. - Ne mogu. Darcy, ja ne mogu da umrem znajuci da te ostavljam samu. Nikad necu naci mir, ako mu bar ne das sansu.-cvrsto sam ga zagrlila. -Tay ja ga ne volim.- stavio je dlanove na moje lice. -Opusti se Darcy. Prestani da razmisljas o svim problemima i o stvarima koje su ti se desile. Prepusti se. Tek kada to uradis, moja ljubavi..duboko je udahnuo i njegove, sada crvene oci putovale su mojim licem.Kao da zele da me zapamte,prije nego sto odu.-Tek kada to uradis, shvatices da samo jednog volis, da ti je samo s jednim najbolje.. I da bi tog jednog uvijek izabrala.- plakala sam i pokretala glavu u protestovanju.-Samo to ti trazim Darcy. Opusti se i pocni i ti konacno da zivis. I onda, cak i ako odlucis da to nije on, ja cu umrijeti srecan.- Nisam mogla vise. Bilo mi je muka svega Zasto on brine o mom zivotu ako se njegov zavrsava?-Dobro.- klimnula sam glavom i skupila usne u pokusaju da prestanem da placem. - Ne znam koliko mi je jos ostalo, ali te molim da me posjetis bar jos jendom. I da mi kazes sta si odlucila.- -hocu.Hocu, Taylere,hocu. Svakog dana.Obecavam.-klimnuo je glavom.-Nisam ni sumnjao.-na lice je navukao neki smijesak, koji je bio tu vise za mene, nego za njega. Bio je tuu da me ohrabri.- Mozes li sad da pozoves moje roditelje?  Zelim da provedem sto vise vremena sa njima. -klimnula sam glavom i izasla iz sobe. Kada su me vidjeli, maloje reci da su bili uzasnuti. zapanjeni mojim crvenim licem i nateknutim crvenim ocima. No, vjerujem da to nije bilo jedino sto ih je iznenadilo. Kada sam prisla stolicama na kojims su sjedjeli, pocela sam da se gusim u suzama. Harry je odmah ustao i uhvatio me tako da podrzava moju tezinu. Taylerova majka je vrisnula misleci da je kraj. - Je li mrtav?- nekako je izgovorio njegov otac, ne usudjujuci da me ogleda u oci.-N-nije. Trazi v-vas.- -Oh,Boze.Hvala ti Boze.- ponavljala je Taylerova majka,dok je zajednos a njegovim ocem,ruku pod ruku krenula u njegouv sobu.Ispred sobe su oboje obrisali suze i pokusavali da djeluju srecno.Za Taylera.Harry mi je pomogao da sjednem.-Sta se desilo?-pitao me je zabrinuto ne micuci pogled sa mog lica. - On umire.- jecala sam dok su me svi zabrinuto gledali. -O-on umire, a jedino o cemu brine je hocu li ja naci srecu..- podigla sam glavu da zaistavim suze, jer nisam zeljela da me gledaju  kako se raspadam. Boze koliko sam samo sebicna.. -Je li ti rekao?-pitala me Danielle, i tada sam shvatila da je ona svo ovo vrijeme znala.Klimnula sam glavom iako mi nije pominjao nju.Sada znam da ona nije kirva.Ni zbog moje majke ni zbog Harrya ni zbog Taylera..-Ljudi sta se desava? Kako umire Zar to nije obicna prehlada??!- pitao me Harry.On jedini ovdje ne zna sta se stvarno desilo. - Tayler ima rak.-tiho sam izgovorila.- U cetvrtoj je fazi.A pete nema.- nista nije rekao. Cucao je pored mene i jasno sam mogla da vidim suze u njegovim ocima. Iako se nisu mnogo druzili u zadnje vrijeme, ipak su bili najbolji drugovi.Posle svega. - Znaci to je bio razlog sto nije zelio da nam bude menadzer.- zakljucio je i ustao. -Izvinite me.-rekao je krenuvsi prema izlazu.  -Podji sa njim- rekla mi je Danielle. -Samo vas dvije znate kako vam je. Izgubiti najboljeg druga i izgubiti covjeka kojeg si voljela.- nisam htjela da podjem. Stvarno nisam. Ali sjetila sam se Taylerovih rijeci "Opusti se Darcy. Prestani da razmisljas o svim problemima i o stvarima koje su ti se desile. Prepusti se. Tek kada to uradis, moja ljubavi...Tek kada to uradis, shvatices da samo jednog volis, da ti je samo s jednim najbolje.. I da bi tog jednog uvijek izabrala." Zbog toga sam klimnula glavom i krenula za Harryem. Izasla sam iz bolnice i nedaleko od nje primjetila par paparaca "sakrivenih" iza drveta. Znala sam da Harry mora biti blizu. I bio je. sjedio je na klupi u bolnickom parku. Onom istom parku na koji  gleda Taylerov prozor. Sjedio je i plakao. Kada je primjetio da prilazim poceo je da brise suze. -Uredu je Harry.-rekla sam dok sam sjedala pored njega. - svi mi placemo.- naslonila sam glavu na njegovo rame. - Da sam bar bio dobar prijatelj on bi mi rekao sta mu je. Mozda bi postojala neka sansa da prezivi..- -nije postojala Harry. To je bila cetvrta faza raka. Ne znam cega. Nije mi rekao.- -Hoces li ici sjutra da ga posjetis?- pitao me. -Hocu.Svaki dan. Sve dok..Dok je tu.- -I ja cu.- -Harry mislim da su paparaci tu.- rekla sam glavom pokazujuci na covjeka iza drveta. Harry je klimuo glavom i ustao. -Izvini ali moram da idem. Mogu li da te nazovem kad dodjem kuci? Da pricamo?- -Naravno.- rekla sam i otisao je. Kratko sam sjedjela i gledala djecu kako se igraju, razmisljajuci kako ovaj zivot nije fer, a zatim krenula kuci. Zapravo ne svojoj kuci. Seleninoj kuci.