Tajna njenog pogleda 🔚

Četvrti Dio

Ema i ja sjedimo u separeu, dok ostale djevojke plešu. Polako ispijam tekilu i uživam. Lijepo je vratiti se kući.

Dva dana nakon što sam postala gospodja Smirnov, spakovala sam kofer i otputovala na Bali. Nisam mogla podnjeti toliki pritisak. Jednostavno sam trebala vremena. Morala sam dobro da razmislim. Ponovo posložiti prioritete u životu. Moj život bio je vrlo jednostavan. Bez emocija. Sve se svodilo na posao. Karijera. Porodicu nisam imala, ni ambicije da je osnujem.
Mali krug provjerenih prijatelja u čijem sam društvu sigurna. Sve drugo bilo je nevažno. A onda se pojavio on. Poljuljao mi tlo pod nogama. Moj isplanirani zivot pao je u vodu. Zahtjevao je poslovnu saradnju, brak, djecu... Okrenuo mi je život dok je trepnuo. Morala sam pristati na sve što je tražio. Nisam imala izbora. On je htio porodicu, moj najveći stah.
Za tri mjeseca koje sam provela na tom prelijepom ostrvu, imala sam dosta vremena za razmišljanje. Ponovo sam odredila prioritete i ciljeve. Samo ovaj put, porodica je zauzimala prvo mjesto. Bojim se, porodica je nešto što nikad nisam imala. Strah me da neću ispuniti dužnosti i odgovornosti koje idu uz nju.

• Dva sata ranije

Čim sam ušla u svoj stan znala sam da je Aleksandar dolazio ovdje. Rekla bih vise puta, vjerovatno da provjeri gdje sam. Ušla sam u salon i na stolu je stajao veliki buket crvenih ruža, a kraj njega mala plišana kutica.U ružama sam nasla pisance.

"Draga Elena,
Javi kad se vratiš, nadam se da si dobro.U kuticu pored je prstenje, tvoje, molim te stavi ih na ruku, jer očigledno ja nemogu to da uradim. "

Otvorila sam kuticu i iznenadila se. Vrlo lijepo prstenje, burma i zaručnički prsten. Zlato. Ima ukusa, definitivno. Nasmješim se na tu misao i stavim prstenje.
Pogledam na sat i brzo počnem sa  spremanjem, danas je moj trideset i prvi rodjendan. Ove godine slavim ga ovdje u Moskvi. Prošle sam u Beogradu. Djevojke i ja ćemo proslaviti u našem uobičajnom klubu.
Bijeli sako, ispod kog nemam ništa i kratki bjeli šorc, puštena ispeglana kosa, diskretan nakit i jak make up. Još samo cipele i torbica i spremna sam. Pun pogodak.

• Sadašnjost

Gledam Emu kako se zabavlja sa djevojkama. Momci im prilaze, neke odbiju odmah, a sa nekima plešu. Opuštene su. Osmjeh na njihovim licima govori mi koliko uživaju. Osjetim da mi telefon vibrira u torbici. Pogledam i vidim da me Aleksei zove. Aleksei je moj brat. Nismo u krvnom srodstvu, ali se volimo i poštujemo kao brat i sestra. Odbijem poziv i krenem ka izlazu, usput se javim i Emi. Moram ga pozvati, ali prvo da izađem iz buke i mase. Taman da ga pozovem, Aleksei zove mene, ponovo. Javim se bez razmišljanja.

- "Aleksei.." i nestignem da završim rečenicu.
- " Šta ti meni, Aleksei, kako možes da mi sakriješ činjenicu da si udana žena. Elena kao sestra si mi, mi nemamo tajni bar sam mislio da ih nemamo. Vjerovatno sam bio u ogromnoj zabludi, gospođ. Smirnov."
- "Aleksei, drago mi je što te čujem. Nemoj se ljutiti na mene, sve se desilo brzo i jednos...." opet me je prekinuo.
- " Tri mjeseca Elena, jebena tri mjeseca pojma nemam da li si živa, jesi li dobro. I ti meni kažeš, ne ljuti se. Kako, samo mi reci kako? Jebote umro sam od brige, jer ne znam gdje si, ni kako si. U ostalom gdje si bila?! I zašto ja ne znam da si se udala? " grdi me kao malo djete.
- " Uhh..Aleksei, znam da sam pogriješila, her ti se nusam javila. Znam sve, ali nemoj se ljutiti. Sve se desilo brzo. Volim te, znaš to."
- " Uredu, i onako te nisam nazvao zbog toga, ovo ćemo raspraviti drugi put. Sad imamo problem. Tvoj muž je uhapšen i u pritvoru je. Njegov advokat bas i nema želju da ga izvadi van."
- " Šta? Aleksandar je uhapšen? Kad? Kako? I kakav advokat, o čemu pričaš? Ja sam njegov advokat."
- " Elena, smiri se. Ovdje je čovjek od oko 50 godina, uglađen i tvrdi da je njegov advokat. Možda bi bilo najbolje da dodješ."
- " Za petnaest minuta sam tu, ne radi ništa i ne puštaj nikoga Aleksandru dok ja ne dodjem." poklopim slušalicu i krenem u glavnu stanicu policuje.

Ulazim u stanicu policije, pokazujem indentifikaciju i krećem ka Alekseievoj kancelariji. Ne zatičem nikoga unutra. Vratim se na informacije, predstavim se i policajac me odmah uputi u sobu broj četiri. Popravim se. Pokucam na vrata i kad čujem ono NAPRIJED uđem unutra. Zateknem Aleksandra i Alekseia gdje sjede jedan preko puta drugog. Kao da odmjeravaju snage. Nešto sam propustila, očigledno. Pogledam po prostori i vidim da je kamera ugašena. Znači prekinula sam ne služben razgovor. Kad su obojica napokon pogledali u mene mogla sam bolje da ih osmotrim. Aleksei, staložen i smiren kao i uvijek. Hladan i sasvim miran Aleksandar kojem se usna izvila u sitan smješak, ali samo u djeliću sekunde. Obojica gledaju u mene i ne trepću. Dam znak Alekseiu da nas ostavi nasamo. Ustaje gotovo iste sekunde, zagrli me, poljubi u tjeme i kaže mi da imam pet minuta prije nego se kamera uključi. Ispratim ga pogledom i krenem ka Aleksandru.
Naslonim se ispred njega na ivicu stola, sagnem se i poljubim ga. Ukočen je, ovo nije očekivao. Pogled mu putuje prvo niz, a onda uz moje tjelo. Kao da ne vjeruje da sam to ja. Pogledi nam se sretnu i hiljadu trnaca prođe kroz mene. U nekom trenutku uhvati me za ruku i povuče sebi u krilo. Poljubi me sa toliko žara, da je sva sreća što sjedim. Nasloni čelo na moje i netremice me posmatra. Pročistim grlo i pitam ga sta se desilo. Objasni mi u kratkim crtama, kako je bio u klubu sa još par poslovni partnera, sklapali su novi posao, i samo odjednom su upali specijalci i počeli da ih hapse bez da su ih ista pitali. Klimnem mu glavom na rečeno i kažem da se ne brine. Izvuci cu ga bez problema. Dobro možda će malo biti povuci potegni, ali znam kako cu sa tim.Sjedam kraj Aleksandra i počnem da objašnjavam šta i kako.

_______________________________________

Mišljenja, komentari, pitanja?

Izvinite na greškama i hvala vam što čitate ovu priču, nemate pojma koliko mi to znači.
Znam da moja priča ima puno nedostataka, ali trudim se. ❤

Lijepe snove ili dobro jutro u zavisnosti kad budete čitali želi vam vaša plavaDjevojka_