Novi svijet🔚 Tiskana 📚

4. Poglavlje

Ash

Kad nešto dugo tražite i konačno pronađete, mozgu dugo treba da prihvati činjenicu da više ne mora da traži. Drugi dio duše koji je mogao biti bilo gdje u svemiru i koji možda nikad nećete naći i on se pojavi tačno pred vama , e to je neprocijenjivo.

Duše se pronađu. Tako kažu naši starci. Duše se uvijek pronađu.Na ovom ili onom svijetu.Ali na kraju se nađu.

Ja sam tražio drugu polovicu sebe dugo vremena.Po drugim planetama , letjelicama ali kako je nije bilo čak sam pomislio je da postala Eryhaki. I pitao sam se da li je jedna od onih ljuštura u neko vrijeme nosila pola moje duše. Ali sad sad kad gledam nju, tu kako leži ispred mene sve ostalo je nebitno. Sva ta duga potraga , patnja , samoća , sve je izbrisala jednim pogledom na njeno postojanje..

U njenim očima nije bilo straha kad me prvi put ugledala u formi zvijeri. Nije se trznula ni kad sam skočio i zakopao glavu u njena bedra da se uvjerim da je tu. Da nije vizija. Da nije san.Da je živa.

Tolike godine . Toliko vremena sam izgubio jer sam izbjegavao da posjetim tu Zemlju. Taj zaostali svijet , taj svemirski otpad I baš prva žena koja dolazi s nje bude moja. Čini me cijelim. Moja. Samo moja.

Sve čega se sjećam jeste da je prolazila rukom preko moje kose , preko moga lica i da je zvijer uživala i da se smirila. Jer je luđački htjela da dođe do nje pogotovo nakon što je drugi muškarac rekao da je možda njegova. Možda reaguje na njega.Nikad.
I dok me milovala i smirivala nešto u meni je sjelo na mjesto.Postao sam čitav nakon toliko vremena slomljenosti. Pronašao sam je nakon toliko vremena usamljenosti.

I kad sam konačno podigao glavu da je bolje vidim, jer mi je zvijer mutila pogled, dah mi biva izbijen iz pluća. Disanje postalo teško i tama opet krenu prema meni. Ne jebote. Nemoj sad. I nemoj da bude san.

To je zadnje čega se sjećam.

Probudio sam se u Recovery-u što je znak da sam bio jako loše. Ta zvijer je iscrpila sve iz mene i moraćemo da pronađemo način da se to u budućnosti ne dešava , jer zvijer će se pojaviti opet , znam to. Sve dok ne postane moja ,dušom i tijelo , drugi muškarci će da gledaju u nju a moja zvijer je opsesivna. Osjetio sam to unutar sebe. Šta je moje , moje je.

Otvorio sam poklopac Recovery-a , i izašao u ambulantu. Oko stola za ispitivanje su stajali svi muškarci i pitao sam se šta im je toliko zaokupiralo pažnju.

Primakao sam se i kroz razmake između njih ugledao tako poznatu smeđu kosu. Zvijer se opet počela da buditj i rika izađe iz mog grla. Svi su se istog trenutka trznuli i sa strahom okrenuli prema meni. Okej ova zvijer možda bude i od koristi. Doktor ih sve otjera od stola I van prostorije i ja se primaknem.

Bože.

Moje.

LIce joj je bilo savršenstvo. Simentično lice , mali nos , duge trepavice ispod kojih se kriju tako plave oči koje mogu da vide duboko u meni.Da vide mene I moju dušu. Ali te usne. Te pune , rumene usne će biti moj kraj.

Zglobovima prstiju pređem preko korijena kose, čela ,preko jagodica , usana , sve do vrata. Kao da ne mogu da vjerujem da je stvarna. Kao da moram da se dodirom uvjerim.Nije san. Java.

Pogledam niže, pune grudi , ravan stomak i kilometrima duge noge. Možda malo mršavija ali to se da popraviti. Doktor mi nudi Redgen i ja uzmem i krenem prelaziti s njim iznad nje. Kad sam ga upalio ona se trznula i otvorila oči. Zeleno. Svjetlo je zeleno. Dobro je , nije joj ništa jer iskreno zabrinuo sam se kad sam je ugledao da leži , ali Dok me uvjerio da je to samo iscrpljenost od putovanja. Prešla je dug put da bi došla u moje srce.

Kad je konačno pogledala u moje oči kažem

"Zdravo, mudiwa."

Doktor neprimjetno izađe iz prostorije.