Neodoljiva ponuda(Sezona 1)

I ja sam treca godina!

Ja mogu da spasem danas, ti možeš spasiti svijet!

Zrake sunca probijaju kroz moje prozore pokušavajući mi reci da je vrijeme za medicinu. Dok sam se spremala mama me ispitivala sa dozom radoznalosti kako je bilo sinoć. Spomenula sam samo da je prišao neki Alex na kog je Ivona odgreagovala. Mogla sam primjetiti da joj je vilica dosla do poda. Povikala je: " djevojčice moja da li pokušavaš reci da ti je prišao Alex, najpoželjniji momak grada, tebi prišao, a ne ti njemu???" Gledala sam je i samo klimnula glavom, nespomenuvsi ples, i sve sto mi je ispričao. Oblačila sam se sto brže ne bih li se iščupala iz maminih kanđi. Obukla sam nesto basic za faksi i izjurila napolje.(Btw inače sam volila nositi suknje i haljine)

Stavila sam slušalice u uši i lagano pješke do faksa. Nekada sam isla i autom, ali vise volim pješke. Auto sam dobila za 19 rođendan i to onaj koji sam željela. Mini cooper boje oceana.

Kada sam stigla pred faks skinula sam slušalice i kako sam krenula uci, jedan decko, dok je izlazio me gurno i zamalo sam pala, ali me uhvatio za ruku tako da ovaj put nisam poljubila pod. Bio je visok, moram priznat zgodan, imao je svijetle oci i svijetlu kosu i pritom je dobro mirisao. Sta je ovo svi momci danas dobro mirisu( hvala Bogu).  Nije mi bio poznat.

Xx:" jao Izvini molim te, stvarno je slučajno haha" rekao je dok mu se pojavljivao smijeh u kutu usana

Ja:" ma nema veze, svakom se dogodi"
Xx:" ja sam Beno, drago mi je"
Ja:" Sofija"
Pružili smo ruku i upoznali se

Ja:" nisam te viđala na ovom faksu"
Beno:" joj treca sam godina, al sam se prebacio iz drugog grada ovdje pa sad predavanje papira i sve te gluposti"

Ja:" a i ja sam treća  godina. Onda izgleda da će mo se možda viđati. Sretno ti" rekla sam ulazeći na faks i tu smo se rastali. Bio je simpatičan, opušten decko

Alex P.O.V
Kao i svakog dana sam je vidio u isto vrijeme dok sam sjedio u kafiću preko puta. Ovog dana joj je neki kloso presjekao put da uđe zamalo oborivši je. Al on je totalno nebitan kao štapić od lizala. Bila je casual obučena danas. Prelijepa dok je sunce milovalo svojim zlatnim zrakama kao onog dana.

3,4 mjeseca prije(...)
Sjedio sam na kafi u kafiću preko puta nekog faksa sasvim slučajno. Sjedio sam i posmatrao mobitel. U jednom trenutku sam digao glavu na tren i pogledao prema pješačkom prelazu odmah uz taj faks. Vidio sam neobičnu curu. Cickave kose koja joj je bila raspuštena. U pantolama i kaputu trčala je preko pješačkog dok ju je proljetno sunce obasjavalo svojim zlatnim zrakama kao u filmu. Sve se usporilo oko mene. Bila je simpatična, prelijepa i prezgodna, ali to je ono sto sam prvi put kod žene zadnje zamijetio. Proletjela je i usla u faks, a i ja sam se vratio tandrkanju po mobitelu. Sutradan sam slučajno u isto vrijeme sjeo u isti kadic potpuno sliucajno jer sam se dogovorio s drugom da se tu nađemo. Pogledao sam na sat i upratio tačno koliko je sati i minuta. Kada sam digao glavu opet se pojavila ona. U isto vrijeme kao i jučer. Danas je još nestvarnija nego jucer. Opet u najobičnijoj kombinaciji blistala je poput najsjanijeg sazvježđa na nebu. Samo sma je posmatrao, nijemo, netrepcuci. U kafiću sam počeo biti stalan u isto vrijeme. U početku je bilo sve mahinalno i igrom slučajeva, ali poslije mjesec dana sam se navikao na mjesto i tebe koja prolaziš tu. Malo sam se raspitivao za tvoje ime, faks, zanimanje, gdje izlazi, nesto malo o porodici i tako. Da utvrdim da nemaš nikakvu korist( financijsku) da budeš sa mnom jer imaš sve sto poželiš.

(...)
Decko je otišao na svoju stranu, a ti po starom si usla na faks. Nasmijao sam se. Poslije par minuta za stol mi je prišla neka djevojka. Shvatio sam poslije da je sjedila stol ispred mene i da je mislila da je taj osmijeh upućen njoj. Sjela je na stolicu i upoznala se sa mnom. Platio sam račun, izgovorio svoje ime i hladnokrvno ustao od stola dok je ona ubojito pratila moje korake koji se odaljavaju od stola. Uputio sam se prema obiteljskoj firmi gdje radim. Tu sam kao naslijednik, ali volim da osjetim rad kao svi ostali, od nule. Nisam se previše eksponirao kao naslijednik kao sto bi neki. Volio sam sjesti popiti kafu sa radnicima koji tu rade vise nego s nekim biznismenom koji je došao na neki sastanak nesto da sere i tako. Morao sam nositi odijelo jer su me kao moji tjerali na to, ali bar su mi dobro stajala, pa sam se i navikao na njih, a inače sam se oblačio tako košulje, ovo ono, uglavnom treše neke i maxe su mi bile nula bodova. Nisam imao takav stil jbg. Nakon završenog posla otišao sam kuci da se malo odmorim. Veceras sam izlazio sa najboljim drugom u grad. Ne kafanu, klub nego u grad, da se malo odmorimo od onih napuhanih usana po klubovima. Obukao sam košulju, pantole, nesto standardno( jer je to bilo moje standardno)

Otisli smo do malo elitnijeg kafića gdje ne moramo biti osuđeni da gledamo silikone. Parkirali smo auto i uputili se ka ulazu. Nebo je bilo posebno vedro i puno zvijezda veceras. Nije bilo one najsjanije koja se nesto puno izdvajala. Ušli smo i tada sam shvatio da ta najsjajnija zvijezda koja nedostaje na nebu je ustvari sjedila u tom kafiću.🔜

Nadam se da vam se svidio ovaj dio, a sljedeći će biti još uzbudljiviji. Ko je ustvari ta najsjajnija zvijezda? Da li je neka njegova prošlost, ili možda svijetla budućnost? Saznat će te uskoro. Ljubim vasss💕😜➡️