Novi svijet🔚 Tiskana 📚

14. Poglavlje

Ash

Postoje oni momenti u životu kad ste toliko sretni da mislite da sanjate ili da će se nešto strahovito desiti. Kad sve nekako sjedne na mjesto. I onda poslije toga osjetit strah da će sve to da nestane.
Tako sam se ja osjećao kad sam se probudio a u naručju sam držao nešto najvrijednije što sam imao u životu.
Moju mudiwu.
Njena glava na mojim prsima , jedna ruka odmah pored glave . Njene noge isprepletene mojima. Disanje  ujednačeno. Bila je topla I nježna u mojim rukama. Nisam želio da se pomjerim. Nisam želio da je pustim iz ruku a morao sam. Jer posao ne čeka.
Poljubim je u kosu I polako se izvučem iz kreveta. Ona nije ni trepnula nego se jednostavno okrenula na trbuh I nastavila da spava. Pogledam po sobi I uzdahnem. Čudilo bi me da mi je sudbina dala kakvu urednu ženu ,meni koji imam problema s neurednošću. Pokupim sve omote I maramice I bacim u TrashGen. Sredim svoju stranu kreveta I onda pritisnem dugme iznad TrashGen-a I svo smeće nestane. Odem u WearGen I zatvorim oči. Danas sam opet u crnom shodno osjećanjima.
Teško mi je. Moja duša vibrira od nestrpljenja da se spoji sa svojom polovicom. Moja zvijer dovodi do toga da me koža boli od suzbijanja njenog silnog napora da izađe I prisvoji ono što je njeno. A I konstantno sam napaljen. Sama pomisao na nju, njen miris , pogled na nju me ubija. Tu je a još nije u potpunosti moja. Pogledam još jednom u nju I onda odem svojim poslom.
Dok hodam koridorom ubijam se razmišljanju o  njenom prijateljstvu s Redom. Ne sviđa mi se nikako. Previše toga znaju jedno I drugom a da I ne pričaju. Ona je prva odoba na koju je reagovao, prva osoba koja je uspjela da izazove neku emociju u njemu. Sjede skupa za stolom ,jedu istu hranu ,njemu je čak dala da uzme komad iz njenog tanjira. Ne meni. Njemu.

I dok je zvijer tako tjerala valove ljubomore iz mene otišao sam raditi.
Par sati poslije nemir mi I dalje nije dao da razmišljam. Nešto se dešava s mudiwom ,osjećam to , moja duša to osjeća , moja zvijer. Iako nismo spojeni u potpunosti ,mogu osjetiti neke emocije. I nijedna mi se ne sviđa.

"Romero , gdje je Mudiwa?"

Upitam jer ne želim lutati bezveze po brodu.

"U komunikacijskom sektoru. S Redom."

I zvijer ludi. Kao stampedo u meni. Koža na rukama mi se mijenja I muti mi se pred očima dok hodam prema njima.
Dirne li je ,gotov je.

Priđem vratima I ono što čujem zaustavi me u mjestu.

"Ajj Red , znam da si veliki ali budi malo nježniji. Ne možeš samo tako ubosti pa izvući. Moraš polako ubaciti ,sačekat par sekundi I onda polako izvući. I mnogo si grub brate. Nježnije malo."

Šta??
Krenem  vrata da otvorim kad me Red-ov glas šokira.

"Daj prestani plakati. Biće sve uredu. Daj da ubodem I da završimo s ovim. Ne znam koliko još mogu izdržati ovo. I kažeš vi ljudi to redovno radite? Mi samo ubodemo par puta I gotovo."

Zvijer je već preuzela moje tijelo. Bolje im je da ne rade ono što mislim jer oboje ću da ih ubijem.

Nogom udarim u vrata koja se otvoriše I udubiše u sredini. Pogledam po prostoriji I u kutu ugledam Red-a I Mudiwu kako sjede na stolicama. Red drži nekakvu iglu a mudiwa ima zavrnute rukave I nekakvu gumu zavezanu iznad nadlaktice. Šaka stisnuta a lice umrljano prolivenim suzama. Oboje me gledaju šokirano.

Odlazim do njih I odmah pokupin mudiwu sa stolice I prislonim uz sebe. Udahnem I samo njen miris se osjeti. Zvijer polako popušta I vraćam se normalni oblik.

Mudiwa omota ruke oko moga vrata I počne da jeca. Stegnem ruke jače oko nje I preko njene glave pogledan u Red-a. Poljubim je u glavu I njemu trznem glavom ,univerzalni znak za "Šta se desilo?"

Red  okrene glavu prema monitoru I ja uradim isto. Na njemu je slika male djevojčice u bolničkom krevetu. Bez kose, s blagim osmijehom na licu I rukom podignutom u pozdrav.
Blijeda je I bolesna I očito je to mudiwu pogodilo. O Bože, nije to valjda ona curica o kojoj je pričala. Još jače stegnem ruke oko nje.

"Mudiwa šta vas dvoje radite I zašto te Red mora ubosti?"

Ona zbunjeno gleda u mene ,onda se lice promijeni u zapanjen izraz ,a poslije joj se uprkos suznim očima na usnama pojavi blagi osmijeh.

"Nije kako ti se učinilo, Bože mogu samo misliti kako je to zvučalo. Treba mi krv , da pošaljem odma za Zemlju , da vidimo da li sam podudarna s njom . Ako jesam, znaj da me ni ti ,ni cijela flota ,ni sam kralj nećete zaustaviti da odem do nje. Možeš ići sa mnom ali ja u svakom slučaju idem , s tobom ili bez."

Stegnem ruke oko nje I opet joj naslonim glavu na svoja prsa. Sad su joj ruke omotane oko mog struka. Poljubim je u vrh glave. Nema šanse da ode od mene. To može zaboraviti.

Red gleda u mene I vidim nešto čudno na njemu. Osim što je progovorio ,kao da izgleda življe. Ali I zbunjeno.

"Šta je s tobom Red? Izgledaš nekako drugačije?"

Pokaza na sliku curice I onda na svoja prsa. Valjda sam imao zbunjenu facu jer progovara.

"Moja zvijer je reagovala."

Šokirano ga gledam. Kako? Zar on nije upravo izgubio svoju polovicu I dijete? Kako je opet reagovao?

Mudiwa se odmakne od mene I pukne me rukom po prsima
"Prestani ga tako gledati I sam je dovoljno zbunjen. Reći ću tebi što I njemu.
Nigdje I niko nikad nije rekao da možete imati samo jednu ljubav. Nakon što izgubiš nekog voljenog ,potreba za ljubavlju nije nestala ,nego se povečala.
Volite više I jače jer znate da u svakom trenutku možete da izgubite. Da li treba Red da zanemari to što je njegiva zvijer reagovala na dva najdivnija bića na svijetu. Ne. Da li to znači da je iznevjerio ili prevario one što je izgubio? Ne. One žele da bude sretan. Zašto misliš da mu je sudbina poslala nekog za koga treba da se bori ,nakon što je izgubio jedno dijete. Dobio je veličanstven dar ,možda neće moći odmah da to prihvati ali sudbina mu je s razlogom poslala njih dvije. Biće voljen više nego ikada a imat će koga nazvati svojim I štiti. Njegovo.

Zato prestani s tim gledanjem u njega a ti Red prestani razmišljati jer osjetim do ovog mjesta kako ti mozak radi.
Uživaj prijatelju. Ne dobiva se svaki dan druga šansa za ljubav. Prihvati je raširenih ruku."

Zagrlim mudiwu opet. Jer samo ona smiriva ovu zvijer u meni. Njen miris. Njena toplota.

"Jeste završili? upitam
Ona odmahne glavom. Opet sjedne ,stavi gumu I stegne I tapše prstima po ruci. Pogleda u mene I kaže :
"Čvrsto mi drži ruku." I ja poslušam. Malo poslije toga , par uboda I konačbo zadovoljna gurne iglu u nešto što je nazvala venom. Iz ruke prema vrećici na podu krenu da ide crvena tečnost. Crvena poput Red-a. Par minuta , zadovoljna količinom , skida gumu ,sklanja iglu , stavlja vatu I traku preko toga. Savija ruku u laktu I uzima vrećicu drugom rukom. Nešto radi s njom a zatim je spuštabu pretinac pored monitora. Nisam ni znao da postoji.

"Romero , šalji, čekaju te."

Pretinac se zatvara I mi svi gledamo kako nestaje.

"Ok. Dok čekamo recite mi zašto me niko nije obvjestio da jedan dan ovdje je sedam dana na Zemlji. Ovdje sam desetak dana znači da se nisam čula s Jenny I Jennifer više od tri mjeseca. Sad mi recite koga treba da ubijem zbog toga."

Šokirano gledam u nju. Nije moguće. Valjda bih znao za vremensku razliku.Pogledam u Red-a. On slegne ramenima isto zbunjen.

"Ali nije." odgovorim.

Sad me ona zbunjeno gleda. Pogleda u datum na slici pa u datum kod nas na monitoru.

"Nešto u svemu ovome ne štima" kaže ona. "Ili vas lažu ili mene lažu."