Novi svijet🔚 Tiskana 📚

15. Poglavlje

Camila

Strpljenje . Divna osobina . Koju ja na žalost ne posjedujem. 

Isčekivanje. Najgora moguća stvar za osobu bez strpljenja. Ali uprkos svemu mirno sjedim na stolici okružena plavim i crvenim gromadama tijela. Jedan čuva ruku na mom bedru i masira palcem a drugi tapka prstima o stol ispred nas i nervira me. Okrenem glavu prema njemu i smrknutim očima mu kažem

"Udari još jednom i ja ću da te udarim tako da će ti zvoniti u glavi ,to malo mozga što imaš lupkat će ti po lobanji pa nećeš morati ti da lupkaš po stolu."

Red podignu ruke u znak predaje i prekriži ih preko prsa. Gledam u te nabijenu mišićnu masu. Kao da su se udvostrućili prlikom preklapanja. Bože koja snaga se krije u tim rukama.. i snažan bol na bedru me trzne iz misli i okrenem se prema uzročniku boli. Ash me gleda smrknuto , ruka stisnuta na mom bedru. Bijes se odbija od njega u valovima.

"Šta je ? Ne diram , samo gledam. Mislim pogledaj ti tu ljepotu od mase. Nisam ja kriva što je lik zgodan."

On krene da ustaje i ja stavim ruku na njega. To kao da ga smiri . Okrenem se prema Red-u opet , Ash reži a Red od ponosa napuhao prsa i dignuo bradu.

"Žena ti ima ukusa. Moram ti to priznati. Zna prepoznati kvalitet kad ga vidi." podjebava Red.

"Znam izabrala je mene. Mislim da si mi draži bio kad si šutio."

Dok se oni prepucavaju preko mene ja gledam u ekran i isčekujem rezultate. Tu nesuglasicu s vremenskom razlikom smo za sad zanemarili , ali istražiću ja to. Jenny ne bi lagala.  Gledam u ekran kao da ću zurenjem u njega ubrzati proces. Vrpoljim se na stolici. Nije udobna , obična drvena stolica.  Mislima odlutam do Jennifer. Vidjeti je onako u krevetu nemoćnu , bolesnu slomilo mi je srce. Zašto djeca moraju da se razbole. Zašto je Bog toliko okrutan da njima zadaje patnju. Nisu oni krivi za sva zla na ovom svijetu. Nisu oni krivi što svijet ima poremećen sistem vrijednosti gdje je novac vrijedniji od života. Umjesto da izmišljaju lijekove , oni testiraju rakete i prave nova vojna oružja. Umjesto da se vole i surađuju , ljudi ubijaju i ratuju.

Šta je Jennifer kriva? Jednom umalo da nije izgorila u vatri , a sad još ima leukemiju. Njenih plavih uvojaka nema. Njene plave oči su umorne i crvene od plača iako je pokušavala da bude hrabra zbog mene, zbog svoje mame. Život bi dala za tu curicu. 

I konačno zvuk dolaska poruke.

Skočim i odmah kliknem da se otvori. Bla bla hrpa medicinskih sranja i konačno ono što sam čekala . Kompatibilni smo. Ja. Ja mogu da spasim život konačno. Mogu da se odužim svima koje sam izgubila spašavajući nevino dijete. Sve što nisam mogla da uradim kako bi njima pomogla , uradiću da pomognem njoj. Ona neće biti kolateralna šteta života.

Kliknem na odgovori.

" Pripremite sve što treba , javite kad trebam doći i odmah krećem. Camila."

Okrenem se Red-u koji je prestao pričati i gledao u mene. 

"Nazovi je." kažem. I on odmah krene na posao. Okrenem se prema Ashu koji me zbunjeno gleda. "Moram ići na Zemlju." samo mu to kažem i okrenem se opet.

"Čekaj malo. Kakvu Zemlju. Ti ne ideš nigdje od mene. Zar ne može neko drugi da ide?" pita

"Ne." kratko i osorno odgovorim. "Ne vjerujem da ću odmah ići jer moram proći testiranja ovdje i ona ima trenutno neku upalu koja se mora sanirati prije svega , a čim mi budu dali zeleno svjetlo ja idem. Ne tražim ti dopuštenje , samo ti govorim."

"Zvoni." reče Red.

Okrenem se i na ekranu se pojavi opet uplakana Jenny. Mada se mali osmijeh prikrao na licu. Bilo joj je drago što me opet vidi. Red opet grmi pored mene i ja ga samo pogledam.