Novi svijet🔚 Tiskana 📚

19. Poglavlje

Camila

Sve što je lijepo kratko traje. Tako I moj boravak na ovom brodu. Ne odlazim zauvijek , barem mislim da ne odlazim. Ali Jennifer me treba  I Jenny me treba, a I ova vremenska razlika me u pozadini mozga nervira. Jenny sigurno govori istinu kad je rekla datum. Ali zašto niko o tome ništa ne zna?

Obrišem još jednu zalutalu suzu sa već mokrog lica. Upravo sam gledala u paničnog Asha kako odlazi svom ocu , koji očito iskorištava njegovu dobrotu.

Ovijem ruku oko Redovog struka I naslonim glavu na njegovo rame te duboko udahnem. Moramo se početi pakovati za put prema zemlji I organizovati prevoz I sve potrebno.da sigurno stignemo tamo. Jennifer nas čeka.

Red je već sve sredio sa svojim ljudima koji su otišli s njegove planete na Zemlju kako bi pripremili I stvorili okruženje gdje ćemo biti zaštićeni od očiju javnosti. Do sad su ljudi već navikli da viđaju plave ljude po ulicama ,ali Red je bio crven. A što manje informacija imaju to bolje.

Ne želim zakasniti na operaciju pogotovo zbog vremenske razlike i sve je to škakljivo. Putovanje traje dan ,što znači da ako je vremenska razlika tačna da ću stići dan pred operaciju.

Odmaknem se od Red-a , obrišem suze I podignem glavu prema njemu.

"Idemo?"

On klimne glavom , stavi ruku na donji dio mojih leđa I pogura me prema koridoru. Uzdahnem I ispravim leđa I krenem da spremim ono malo stvari što imam. Par njih se dobrovoljno javilo da krene s nama u pratnji ,tako da se osjećam sigurnije.

U Ashovoj sobi , koju ne mogu nazvati svojom, uzimam torbu zguranu ispod kreveta I potrpam ono malo stvari što imam , sve sredim da bude kao da nikad nisam boravila tu. Nikad me nije ni bilo. Krenem prema vratima ali se ona ne otvaraju.

"Romero!"

Pretinac pored vrata se otvara I svjetla obasjavaju malu rukavicu s nekim kodom ugraviranim na sebi. Uzmem je u ruke I s nabranim obrvama je vrtim u rukama.

"Da mogu znati gdje se nalaziš I pratiti tvoje životne funkcije. Biću tvoj anđeo čuvar iz svemira. Tebe I tog malog treperenja u tvom stomaku."

Zbunjeno pogledam u plafon a ruka mi se automatski spušta na još uvijek ravni trbuh. Nije moguće!

"Jesi siguran?" tihim glasom upitam.

"Osjetio sam prisustvo nove malene duše na brodu. Malena , jedva se osjeti, ali tu je. Vaše spajanje je bilo uspješno."

Suze mi opet idu niz lice. Beba! Imaću bebu. Ashovu bebu. Stavim rukavicu oko ruke I uputim se prema prvoj pomoći koja stoji u kutu sobe. Izvadim skalper I uzdahnem. Krenem prema mjestu gdje je GPS stavljen u mene I tačno prije nego sam pritisnula metalnu oštricu o svoju kožu , Romero reče :

"Stani! Šta to radiš?" panika u glasu se čula.

"Nemoj se ljutiti , Romero , ali imam GPS u nozi ,koji dopušta ljudima s moje zemlje da me prate. Ne želim da ugrozim bilo koga radi toga." opet krenem skalperom prema nozi.

"A ona zastarjela tehnologija?To sam već onesposobio odmah kad ti je noga kročila na moj brod."

"Pa ,mogao si reći ranije , ne bi se osjećala krivom." Bacim skalper I pokupim torbu I izađem na vrata.

Red I ekipa čekaju na ulazu u letjelicu.Klimne mi glavom I stisne ruku.

"Idemo našim curama." reče I mene odmah nervoza popusti.

"Red, imam nešto da ti kažem."

On podignu obrve a ja se približim spustim mu glavu svojoj I šapnem tajnu koju mi je Romero rekao. Sklonim se od njega I gledam kako osmijeh obuhvata njegovo lice . Veličanstveni osmijeh ,toliko se smijao da sam mislila da će mu lice puči.