Ahh! Te činjenice! 🔛

Preplaćene dadilje i milijarde

Plaće i valute

Naišla sam na dadilju koja za svoj posao dobiva 50.000 dolara tjedno! Stvarno? Kraljevska dadilja na britanskom dvoru dobiva oko 95.000 funti GODIŠNJE, a za to mora biti pedagog, zabavljač, muzičar, specijalac... Važno: na zapadu se zarade u pravilu izražavaju u bruto iznosu godišnje, što znači da nitko ne raspolaže tim cijelim iznosom, nego od njega treba platiti porez i ostala davanja. Dakle, ako je nekome prihod sto tisuća eura/dolara/funti, ne znači da ima sto tisuća nečega za potrošiti. Koliko mu ostane neto, ovisi o poreznom sustavu, je li samac ili ima obitelj, kakvo je zdravstveno osiguranje itd. Ovakve greške jednostavno čine da je priča neuvjerljiva i pokazuju da autor nije istraživao.

Da je lako kupiti stan

Problem je i matematika svakodnevnog života. Ma kako bio dobro plaćen posao na kojem se neka mlada cura zaposlila, nije za godinu dana mogla uštedjeti dovoljno da si kupi stan bez kredita. To je jednostavno NEMOGUĆE. Osim toga, kako većina autora s ovih prostora voli svoju radnju smještati na zapad, često u London, New York, LA i slično, trebali bi znati da tamo mladi ljudi izbjegavaju kupovati nekretnine. Kad se zaposle, oni stanove UNAJMLJUJU jer im je tako jednostavnije. Osim, naravno, ako im roditelji ne daju pare da si kupe što hoće ili je dobra tetka ostavila koji milijunčić u nasljedstvo.

Milijuni čega?

Isto tako, brkaju se valute i zemlje. U EU će se ljudi izražavati, razmišljati i preračunavati u EURIMA, a ne u dolarima. Dakle, ako se radnja zbiva negdje u Europi, taj mlad, lijep i bogat tip nema milijune dolara, nego milijune eura. Isto tako, Amerikanac će sve računati u dolarima. A Britanac, kamo je smješteno mnogo knjiga, računa u FUNTAMA. Kava u kafiću u Londonu ne košta pet dolara, nego četiri funte (cifre su prozaične, naravno). Stvarno nije teško prije pisanja provjeriti koja je valuta zemlje u kojoj se radnja događa, kakve su tamo cijene stvari koje se spominju, kolike su zarade na poslovima navedenima u priči...

Pravilo o valutama ne vrijedi za naše prostore - ovdje unatoč domaćim valutama veće vrijednosti izražavamo u eurima ili, rjeđe, u dolarima. Uostalom, meni kao čitatelju iz Hrvatske ništa ne znači kad mi napišete da nešto vrijedi 100 milijuna dinara - moram ići na kalkulator valuta da bih ocijenila koliko je to novca. Ali, ako mi napišete da to vrijedi milijun eura, imam predodžbu o iznosu jer i mi u Hrvatskoj veće vrijednosti bolje razumijemo kad su izražene u eurima. Kad mi kažeš "milijun kuna", razmišljam koliko je to, ali kad mi kažeš 130 tisuća eura, odmah imam predodžbu o vrijednosti i što se s tim može kupiti.

Koliko je to kad si bogat?

Ovo poglavlje dopisujem naknadno jer me je na to potaknula zbrka koju neki autori očito imaju s pojmom bogatstva. Tako u nekoj priči oni imaju MILIJARDE eura što im je dovoljno za NORMALAN život u kojem putuju po svijetu i ne moraju raditi. Helo! Hrvatski državni proračun za ovu godinu iznosi nešto više od 17 milijardi eura, dakle ovo dvoje možda imaju pola ili trećinu od toga. Osim toga, bilo koji milijarder u eurima ili dolarima ne može ostati anoniman jer ga love svi lovci za liste najbogatijih. Može, ako je nekakav latinski narkobos, ali ovi likovi to nisu. Eurski milijarder ne može ne raditi ništa i skrivati se naokolo jer MORA brinuti o tom silnom novcu, milijarde se ne mogu jednostavno pospremiti u banku. Milijuni da.

***

Znam da je priča o valutama i porezima dosadna, ali što bi rekao moj bivši šef - Nije život uvijek bajka