Ahh! Te činjenice! 🔛

Bš samne ptistojn

kd jesvop uno tipfeeraja koje tško razumjet šajep isac htioter

Aha, što tu piše? Dobro, malo sam karikirala ovaj gornji primjer, ali sam stvarno naletjela na tekstove koji su imali toliko tipfelera da su bili gotovo nečitki. Poruka glasi: kad je sve puno tipfelera, jako je teško razumjeti što je pisac htio reći. Takav nečitak tekst je, uostalom, baš nepristojno postaviti na watt - ili bilo gdje drugdje, jer pokazuje da svoje čitatelje ne cijenite niti toliko da još jednom prekontrolirate ono što želite objaviti. Jasno, nema teksta bez tipfelera - dogode se i u tiskanim knjigama, koje je prije objave iskontrolirao cijeli tim stručnih ljudi, ali što je previše - previše je. Molim malo koncentracije kod pisanja.

"To be continued", i tako od, recimo, ožujka 2017. I to je nepristojno. Pauzirajte knjigu i to naznačite ili napišite da je nećete završiti. Krenuli ste je objavljivati da bi je ljudi čitali, sretni ste kad je čitaju i onda odjednom samo nestanete. Dobro, vjerujem da ima i ponekih opravdanih razloga za to, ali se kladim da je u većini slučajeva autor još među nama, samo mu se jednostavno ne da svojim čitateljima ostaviti neku poruku. Još je gore kad na kraju tog poglavlja napišu: ej, sad ću redovito objavljivati, nastavak priče za dva-tri dana, dajte vot i comm. NE DAM! (obratite pažnju da se ne piše NEDAM)

Na ucjene tipa "novi nastavak puštam tek nakon još pet/pedeset/petsto votova" mi se mučno osvrtati, ali kako pripadaju u (ne)pristojnost, ne mogu ih zaobići. Ne ucjenjujte čitatelje, to je iritantno. Ljudi glasaju za vas ako im se sviđa priča, a ne kad ih na to prisiljavate.

Bilo bi lijepo kad bi završene priče imale oznaku da su završene. Svatko tko počne čitati želi doznati kraj. Sto puta sam nakon prva dva poglavlja išla na zadnja da vidim je li priča gotova i kad je objavljen zadnji nastavak, tako da ne gubim vrijeme na nekoga tko je došao do polovice i onda jednostavno nestao.

Razumijem kreativni proces: nekad čovjek nema inspiracije, nekad nema vremena, nekad ne može na internet, ali ne mogu te okolnosti trajati mjesecima ili godinama. Pristojno je završiti započeti posao ili reći da ga ne možete završiti. Uostalom, kakav je smisao čitanja nastavka neke priče nakon toliko mjeseci pauze? Pa više se niti autor ne sjeća što je napisao, zašto bi se čitatelj sjećao što je čitao?

Najčitaniji i najpraćeniji autori, to jest autorice, na watt-u, osim što pišu dobre priče, te svoje priče objavljuju redovito i kad ih počnem čitati ne stignem zaboraviti što je pisac htio reći. Ili naznače da su pauzirane. Zbilja nije teško.

***

Da ne bih sama sebi skakala u usta, sad ja objavljujem da će novi nastavak biti kad nešto novo uočim i osjetim potrebu da iskomentiram. U međuvremenu i vi ste pozvani da komentirate, pitate, lupate kritiku (argumentiranu, molim)