Camila
Prvih par dana Ash mi je užasno nedostajao. Svaki slobodan trenutka mislila sam na njega , na vrijeme provedeno skupa ,na svaki dodir , osmijeh poljubac. Ali poziva od njega nije bilo. A moj ponos nije dao da se ja njemu javim prva.
Poslije operacije gledala sam u bijeli strop iznad sebe I ležala na tom bolničkom krevetu. Nije to bila da kažemo neka operacija ,ali će ako sve dobro prođe spasiti jedan nevini mladi život.
Tišina me okruživala ,miris bolesti , I sterilisani prostor. Red I Jenny su dolazili da me provjeravaju , ali ja nisma imala snage da pogledam u njih. Nije bila u pitanju fizička snaga već psihička .
Udaljenost od Red-a učinila je svoje.Osjećala sam se bezvrijedno , nisam znala svrhu mog postojanja na ovom svijetu. Ljudima sam davala cijelu sebe a oni bi me odbacili ,kao da sam prhut na ramenima koju bi neko otresao. Nisu davali ni trun sebe a uzimali su mene cijelu. A to boli.
Ash se nije javljao. Nije ga zanimalo kako sam , kao je sve prošlo ,jesam uopšte živa. Ništa. Nisam bila vrijedna življenja. Ni trag na papiru ,ni slika na zidu. Bila sam ništa.
A najgore što sam shvatila da ga volim Ova udaljenost je stvorila crnu rupu na mom srcu a njegovo ignorisanje ga je samo gutalo. Osjećala sam se loše I nevoljeno.
Jako loše.
Jedina pozitivna stvar jeste kad je medicinska sestra potvrdila trudnoću. Strah me prvo progutao , jer znam ko sam , šta sam , šta radim. Ali nakon što sam vidjela to zrno riže na monitoru volja za životom se vratila u moje kosti. To tu je moje dijete. Duša moje duše. Srce mog srca. Svrha moga postojanja.
U dubini sebe sam osjećala Ashove emocije , ali bile su miljama udaljene I treperenje u meni širilo je razočarenje ,bijes I tugu. Ali on nije bitan . Ako njega ne zanimam ja ,ni on mene ne zanima. Neće biti ni prvi ni poslijednji kojeg sam prekrižila sa svog
spiska. Razočarao me. Slomio mi srce. Iako ima dio moje duše ,sve ostalo pripada dijetetu u mom stomaku.
Prva tri mjeseca trudnoće provela sam nad kantom ili wc šoljom. Jela gotovo nisam ništa osim supe od paradajza. Red je trčkarao oko mene I Jenny ,koju je odlučio učiniti svojom ,napokon. Jennifer se oporavljala , sporo ali bitno je da ide ka boljem. Zakupio nam je kuću u nekoj nedođiji uz pomoć svojih ljudi. Straža je uvijek bila tu negdje oko nas I držali nas sve na oku. Sve u svemu imali smo ogromnu kuću u kojoj smo svi skupa živjeli.
Prvi put kad je Jennifer nazvala Red-a tatom , on je pao na koljena ,spuštene glave a suze su klizile niz njegovo lice. Njene male ručice su ih brisale I njene usne ljubile njegovo lice. On ju je zagrlio kao da mu život ovisi o njoj. Nije je ispuštao iz ruku cijeli dan.Tako mala riječ nosila je toliko snage , da je srušila sve postavljene barikade.
Taj dan nakon što je Jennifer otišla spavati , nas troje smo sjedili I plakali za stolom. Oni zbog sreće , a ja zbog tuge jer moja beba nikad neće upoznati svoga oca. Njega ne zanimam ni ja niti bilo ko od nas ,osim njega samog.
Prvo treperenje u stomaku me prepalo. Mislila sam da s bebom nešto nije u redu I otišla do bolnice , da bi mi oni s osmijehom rekli da se to beba pokreće I da je to jedan mali živahni vražić.
Stomak je rastao, odjeća postajala manja a ja sve više jela. Ono što sam izgubila u prva tri mjeseca , udvostručila sam kasnije. Bila sam kao pingvin ili prije patka. Sporo se kretala , stalno bila po wcu I vječito spavala.
Jenny je zatrudnila u međuvremenu I oboje smo plakale zajedno ,hormonima pogođene. Red je bio izgubljen pa bi sjeo između nas dvije i tješio nas kad bi plakale zbog reklame ili pjesme ili kad bi se on igrao s Jennifer. Nije nam puno trebalo.
أنت تقرأ
Novi svijet🔚 Tiskana 📚
خيال (فانتازيا)Kako bi zemlju spasili od samouništenja I kako bi dobili potrebnu pomoć , ljudska vrsta mora da pusti slobodne žene kako bi se provjerilo da li su kompatibilne s plavim ljudima. Camila je prva od mnogih. Ali Camila nije kao druge. Pratite Camilu kro...
