Novi svijet🔚 Tiskana 📚

23. Poglavlje

Camila

"I u moru istih ja bih uvijek pronašao tebe. Jer srce srce prepozna. Iste niti ih dijele. Ista ljubav ih spaja. Isto ih pokreće. Moje srce kuca na eho tvoga. Bez tebe ne bi bilo mene.
Da. Ja bih te uvijek pronašao."

Još jedna cedulja sa cvijećem dostavljena na naša vrata. Već treći dan pokloni neprestalno stižu na našu adresu. Lucy ima cijelo skladište igračaka a ja poljane cvijeća.

Kiša konstantno pada pa nismo izlazili nikako van. Depresivni smo ,svi u kući. Puno je to ljudi na jednom prostoru. Čak me I rođeno dijete I njen plač nervira. Uzimam je u ruke I ljuljuškam po sobi. Neutješna je. Naslanja glavu na moje rame , dok suze liju niz njeno lice I stavlja prstić u usta.

Bože ,ko će izdržati ovu jesen I zimu. Za stolom Red , Jenny I Jennifer igraju neku igru dok James spava u ležajci pored njih I stavlja dekicu u usta. Smijeh I veselje kojim zrače me još više deprimira. Jer I ja želim to. Želim porodicu. Ali jedan član moje porodice je odlučio da mi nismo njegovi. Povrijedio me I ja ne znam imam li u sebi dovoljno snage da mu oprostim.
Pokušala bi , radi Lucy , ali ako nije zbog mene tu neke sreće ne bi ni bilo.

Pogledam kroz prozor I vidim ga na uobičajnom mjestu. Dostavio je klupu preko puta prozora , na rubu dvorišta I tu sjedio satima. Čekao da se pojavimo ili da nas vidi barem na tren na prozoru. Kiša je lila niz njegovu kosu, lice , odjeću. Bio je mokar a odjeća je bila kao druga koža uz njega. Glave spuštene u porazu ,naslonjene na dlanove ruku koje počivanju na njegovim koljenima ,izgledao je tako jadno I tako odbačeno.
Tri dana sjedi , spava , jede na toj klupi. Tri dana kupuje sve što može po obližnjem gradu I šalje na našu adresu.
I koliko god da ga mrzim , toliko ga I volim. Volim njegovu upornost , njegovu snagu da prizna da nije bio u pravu. Ceduljice od prvog dana bile su uredno poslagane u ladici. Tražile su oprost , svaka na svoj način. Drugi dan su nosile ljubav prema dijetetu koje još nije upoznao. A treći dan izjavljuje ljubav prema meni.

I ma koliko ljuta bila ne želim da se prehladi jer ću onda morati da ga njegujem a to mi nije ni na kraj pameti. Odem do ulaznih vrata I otvorim ih s Lucy u rukama. Njegova glava se u trzaju podigne I gleda nas dok kiša lije niz njegovo lice. Skoči na noge I gleda u nas s nadom koja je obasjala njegovo lice. Oči raširene , usne stisnute u crtu a ruke stisnute uz tijelo.
Ostavim vrata otvorena I krenem prema dnevnoj. Igra je prestala u sobi I svi gledaju u mene I otvorena vrata iza mojih leđa. Nadam se da će shvatiti da je ovo mali prolaz u zabarikiranoj tvrđavi. Puštam ga u našu kuću , naše živote kako bi na neki način bio dio njega. Ja mu otvaram vrata a on mora da se izbori za prolaz.

Odlazim do fotelje I sjedam s Lucy u naručju I gledam prema vratima. Nisam dugo trebala čekati da se pojavi njegova zadihana , mokra pojava. Rukama naslonjen na vrata gledao je pravo u mene. Moje srce je lupalo kao kod djevojke koja će upravo da izgubi nevinost. Strah , uzbuđenje I ljubav ,kolali su u meni. Željela sam ga I dalje , uprkos svemu. Moje tijelo , moje srce , duša sve je bilo njegovo. Sve je iščekivalo njegov dodir.

Ulazi unutra I zatvara vrata. Red skače I vodi ga do svoje sobe kako bi se presvukao. Jenny dolazi do mene spušta ruku na slobodno rame.

"Činiš pravu stvar." reče.

"Nadam se." odgovorim ne tako uvjerena.

Njih dvojica se opet pojaviše lupkajući se po ramenima. Ash je nesigurno stao dalje od mene I gledao kao da ne zna šta da uradi. Gleda u malu crnu glavicu na mom ramenu I vidim svu ljubav koju osjeća prema njoj u njegovim očima. I to je bilo dovoljno da ga pustim bliže. Dovoljno da sruši sve prepreke koje sam stvorila , sve mentalne barikade.

Klimnem glavom I on brže bolje dođe do mene , spusti se na koljena ispred mene i stavi ruke na moja koljena. Gledao me.u oči dugo vremena a onda prebacio pogled na plod naše ljubavi ,koja je mirno spavala na mom ramenu.

Nije više izdržao I spustio je čelo na moja koljena I jecaji izbiše iz njega. Moje ludo srce slomilo se od njegovog bola. Jer koliko god ženska suza jaka bila , vidjeti diva poput njega da se slomi pred mojim očima je bilo mnogo gore. Žene uvijek plaču ,ne zato što su slabe ,nego zato što su dovoljno jake da pokažu svoja osjećanja. Da se ogole pred svijetom , da vide da su ranjive. A kad to uradi muškarac , onda znate da je stigao do krajnjih granica.

Spustim ruku u njegovu kosu a on obgrli obe moje noge I nastavi da sipa sve iz sebe. Sve što je godinama čuvao napokon je izašlo napolje. Pročišćenje.

Njegovi jecaji I trzanje široki ramena ,probudiše malu smrdljivicu na mom ramenu. Njena pluća pokazaše svoju snagu I Ash trzne suzama okupanu glavu prema nama u strahu.

Slobodnom rukom pravim krugove po njenim leđima I cupkam je u fotelji. Fotelja je previše zavaljena da bi se mogla sama s njom ustati pa je pružim Ashu.

On ustaje na noge I gleda sa strahom u smrdljivo čudo u mojim pruženim rukama.  Uzima je nježno ispod ruku I diže u zrak a ona se smiri u njegovim rukama. Mala duša unutar mene , bila je uzbuđena.

Nespretno ju je okrenuo prema sebi. Njeno uplakano lice gledalo je u njegovo isto tako vlažno. Gledala ga je sa zanimanjem dok je on nju gledao zadivljen. Vidio je svoje ogledalo. Podigla je rukicu I gledala u plavu boju svoje kože pa gledala u njega. Nikad je niko od titana nije uzeo u ruke , osim crvenog Reda jedina plava koža koju je vidjela je bila u daljini. Spusti ruku na njegov obraz I tad osjetim unutar sebe trenutak kad ju je konačno prihvatio kao svoju. Jedan mali dodir plave ručiće na njegovoj plavoj koži spojio ih je vječno. Njegova duša spojila se I s njenom I obje naše okružila u svrhu zaštite. Mi smo njegove , to nam je time rekao.

Široki krezavi osmijeh gledao je u njegovo uplakano lice. Suze su jedna za drugom silazile niz njegove obraze. Donja usna mu je drhtala kao I ruke u kojima je držao sav naš život. Približi je sebi I zabije glavu u njen vratić. Stisnuo ju je toliko jako da sam na trenutak mislila da neće moći disati , ali njeni veseli glasovi koje je ispuštala I glasni dječiji smijeh ispunio mi je dušu I srce.

Ovo je ispravno. Ovako treba da bude.

Kada je podigao glavu , zahvalnost mu je obasjala lice. Oči ,pune ljubavi prema meni I mladom životu u njegovim rukama ,blistale su od sreće.

"Hvala. Hvala ti!" reče tiho I poče spuštati poljupce po njenom malom licu. Dječiji osmijeh je odjekivao praznom sobom ,koju je mala porodica napustila kako bi nam ostavila malo privatnosti.

Njene ručice su lupkale po njegovom licu a on je sav sretan uživao u njenom dodiru.

Ja sam sa strane gledala kako se otac I kćer zbližavaju. Njena mala duša bila je sretna ,konačno prihvaćena. Sve je bilo previše dobro da bi bilo istinito. Koliko li je istine bilo u tim riječima.

Mala smrdljivka je trebala promjenu pelena pod hitno. Tako da sam to prepustila neiskusnom ocu koji je na kraju bio sav umazan ali sretan. Bio je to jedan od mnogih prvih trenutaka koji će njih dvoje proživjeti. Nakon što je okupana ,od strane nas dvoje odlazimo u moju sobu , gdje je Ash sjeo na krevet I s blaženim osmijehom posmatrao kao njegovo dijete s veseljem I uživanjem stišće moje dojke kako bi utolilo glad.

Daj Bože da potraje!