Ljubav jednog vampira

10.

Stojao sam onako par trenutaka, pokušavajući razraditi njene riječi o baki vještici. Trebalo je da su vještice odavno istrebljene. Moj djed i otac su se za to pobrinuli jer su vještice bile velika prijetnja za nas. Njene suzne oči mi mute razum dok pokušavam da svarim šta mi je upravo rekla.
Gledam je i vidim da je uplašena kao što je do sada nikad nisam vidio. Veliki upitnik mi je ispred očiju kada mi u glavu dođe pitanje da li ju je vjestica povrijedila.

Stoji i jeca ispred mene. Ovdje nećemo postići nikakav razgovor. Ne kad je glupa selendra i vjestica od njene bake u blizini.

"Idemo u dvorac?" Pomilujem joj obraz dok ona krivi glavu u tu stranu i potvrđuje.

Nježno je podižem u svoje naručje dok ona glavu naslanja na moje rame. Poljubim ju u kosu i potrčim. Trznula se na brzinu i još jace me prigrlila oko vrata. Ne znam koliko da me stisne, njene ruke su za mene čisti pamuk.

Gledam ispred dok pretrčajem šumu i brijeg, a onda ugledam staru i veliku crnu ogradu iza koje je dvor. Spuštam je ispred vrata i otvatam ih. Ona kroči unutra i ide direktno u dnevnu. Hodam za njom i gledam njeno malo tijelo, dugu kosu... sitnim koracima došla je do trosjeda i sjeda na njega. Sjedam pored nje, okreće se prema meni i protrlja lice.

"Ne mogu ti opisati koliko sam bila uplašena. Ne znam kako se to desilo. Moja bala je vještica." Ruke je dizala kao znak nemoći.

"Naša koliba više ne liči ni na šta. Bila je skrivena u špajzu. Sve je bilo mračno i puno svijeća, ona je prava vještica, Harold.  Kada se okrenula prema meni, nije ličila na sebe. Izgledala je staro i otrcano, u nekoj staroj i poderanoj odjeći. Ona te je vrijeđala." Nastavljala je dok joj je glas drhtao. Povukao sam je bliže sebi, u svoj zagrljaj. Njen miris me je opijao, otkucaji njenog srca su me smirivali. Glavu je naslonila na moja prsa, u tišini je čekala da progovorim.

"Moji preci su davno istrijebili vještice, ne znam kako to da je tvoja baka još živa." Pokušao sam smireno i ne previše odvratno da joj to saopštim.  Nadao sam se da je ovim neću uvrijediti. Ipak ju je baka othranila. Nisam želio da misli nesto pogrešno.

Podigla je lice sa mojih prsa i pogledala me: "Kako to misliš?"

"Napadale su nas, bacale razne vrači na nas." Pomilovao sam je po obrazu. Treptala je svojim dugim trepavicama.

"Hoćeš li ti sad... mislim, hoće li morati umrijet?"

"Mislim da neću imati drugog izbora." Oprezno sam rekao.

Noć se spustila, Diana je kasno otišla u svoju sobu. Ostao sam u dnevnom boravku, duboko razmišljajući o tome šta će se sad zbiti. Siguran sam da će me ta baba napasti, pogotovo sada kada zna da je Diana kod mene.
Dugo sam razmišljao o Diani. Želim da se odluči ko će joj u ovom slučaju biti bitniji. Njena baka vještica ili ja. Nije mi žao pustiti da me njena baba ubije, samo ako će ona ostati sretna s njom. Nije mi žao umirati u njenim kletvama, ali želim da Diana ostane ne povrijeđena.

Ako se odluči za mene, čvrsto ću stojati uz nju. Znam da trebam ubiti vješticu, ali nemam pojma kako to učiniti.

Bio sam dječak kada je moj djed krenuo u istrebljenje vještica. Samo se sjećam da je bio napet zbog cijele situacije. Moje sestre i ja nismo smjeli izlaziti u dvorište sve dok se to nije završilo. Također se sjećam odvratnih vriskova. Nisam vidio ništa, ali taj vrisak mi je zvučao kao gadno mučenje.

Ovoga puta treba ja da se borim, ali ni u šta nisam upućen. Ne znam o čemu sam više razmišljao. O toj borbi ili tome koga će Diana izabrati. Ne mogu se ljutiti na nju ako izabere baku.
Moguće je da će već sutra da glupa baba nešto uraditi. Zbog toga moram biti spreman. Odlazim u biblioteku!

Dva sata poslije, znam da je ponoć prošla odavno. Tiho koračam prema Dianinoj sobi. Posle svakog saznanja, jedino što mi treba je ona, njen razgovor, njen glas. Sporo otvaram vrata bez kucanja. Zatičem je kako loži vatru u kaminu. Pogleda me i široko se nasmije. Uđem u njenu sobu te me zapahne toplina kamina, te zatvorim vrata za sobom da toplina ne izađe. Ustane te krene prema meni.

"Ne spavaš." Uhvatim je za obraze, primičem sebi i ljubim joj čelo. Divim se sam sebi jer sam postao ovoliko slobodan sa njom. Do neki dan nisam znao kako da joj kažem da je volim, kako da je zagrlim, da li da je poljubim, čak to ni ona nije znala. Bio sam uvjeren da će nas ljubav voditi sama. I bio sam upravu.

Promumljala je negativan odgovor. Odmiče se od mene i za ruku me vodi do kreveta. Izgledala je prelijepo na ovoj svjetlosti koja je dolazila samo iz kamina. Njene blage oči mi pokazuju neku sreću. Mazio sam njenu ruku u svojoj.

"Dobro je da si došao, bila sam umorna ali nisam mogla zaspati." Sklopim oči dok njen divni glas priča. Opčinjen sam njome. Majko, kako je ovako nešto moguće?

"Da li se tebi spava?" Upita umiljatim glasom dok se u meni nešto rastopi na njenu slatkoću.

"Ne, samo uživam u tvom glasu, tvom osmijehu, tvojoj pojavi." Pogladim je po obrazu, a ona se zasmije i skoči do mene u moj zagrljaj.

Dugo smo sjedili tako zagrljeni. Tiho mi je disala u vrat, dok sam ja rukom milovao njenu kosu. Tako sam opušten s njom, za razliku od mog današnjeg ponašanja i onog od maloprije u biblioteci. Ona mi je trebala još odavno. Da sam je barem doveo ranije, ne bih postao zvijer. Ne bi me se ljudi plašili, ne bih ubijao, ne bih bio sam.

Toliko sam bio uplašen danas, kao nikada prije. Plašio sam se da ne ostanem bez nje. Njena baka joj je mogla uraditi nešto, nagovoriti je da se ne vraća, mogla je neku magiju baciti na nju. Oh koliko je Diana danas bila uplašena. Volio bih da mogu izbrisati današnji dan, tako da se nikad ne bi susrela sa strahom od danas. Samo sam sretan što je sada mirna i sretna u mom zagrljaju.

"Harold..."

Ovoga puta sam ja promrljao nešto u njenu kosu, nakon čega se odmakla od mene.

"Da li misliš da sam i ja možda vještica?"

"Naravno da ne. Zar bi tako biće kao ti mogla biti tako nešto?" Koliko je slatka da ne mogu da joj odolim.

"Baka prije nije bila takva, ne znam šta se desilo. Prije je bila baš kao ja, fina i mirna..." slegnula je ramenima u neznanju.

"Diana, moram te sada nešto ozbiljno pitati. Moraš se odlučiti koga želiš živog.. Tvoja baka će me napasti, ubrzo, možda čak i noćas ili sutra. Da li želiš biti pokraj nje ili pokraj mene? Kunem se Diana neću se ljutiti ako odabereš nju, ona je tvoja baka i sasvim je uredu da nju izabereš." Toliko sam brzo govorio da sam mislio da me nije ni razumjela. Namrštila se i gledala me.

"To me ne trebaš ni pitati." Odmahne glavom, a mene nešto presječe.

"Diana reci mi." Mislim da se počinjem tresti.

"Ti, Harold. Tebe želim."  Nasloni se rukama na krevet i gleda me zelenim očima koji su se u ovom trenu caklili. Gledam je i ne vjerujem. Bez razmišljanja se odlučuje za mene, a ne za baku koja ju je odgojila. Gledam i ne vjerujem, želi me.

Istog trena skačem na nju, vrisak i smijeh odjekne kratkom tišinom i biva prekinut kada se naše usne spoje u najljepšu priču. Brzo stavlja ruke oko mog vrata, neumorno se ljubimo, dok mi zvuk njenog srca i disanja ispunjava uši. Nikada u životu nisam bio sretniji.

Ljudi moji veliko vam hvala što čitate priču, votate i komentirate 💕
Samo da se zna, nikoga ne tjeram da ostavlja komentare, samo i ja zelim dobiti komentar kao i svaki drugi pisac na svojoj priči.
S toga, nije lijepo svaki put komentirati svaki dio a govoriti kako nešto ne valja. Razumijem, nastavci nisu redovni, možda su kratki, ali ja dajem od sebe sve. Ne želim se pravdati, svako bi postavljao nastavke stalno da nema obaveza i problema. P.s, 90% pisaca ovdje ne živi od pisanja priča i knjiga, to je samo hobi, ali svako (baš kao i ja) se trudi da to liči na nešto.

Nadam se da me niko nije shvatio pogrešno.
Hvala vam još jednom, voli vas vaša Una 💞