-"Izvini Miro što na ovaj način ti govorim ono što sam ti trebala reći još u Istambulu. Ali kako ćeš i sama shvatit dok budeš ovo čitala , da mi je mnogo lakše napisati sve što bi željela da kažem . I moj Ayhan je poput mene , nesigurnost i neznanje kako da kaže ono što misli i osjeća nas je dovelo u ovu situaciju. Znam i svjesna sam da ovo nisi ni sanjala ali sad nema povratka nazad , ti u sebi nosiš nešto najvrjednije, i za Ayhana a i za mene . Teško je meni kao majci pisati o njegovim osjećajima prema tebi koje spretno skriva , ali nikoga ga ne poznaje bolje od mene i zato sam sebi uzela za pravo da ispravim grešku koju sam nesvjesno napravila prvo prema tebi pa onda prema svom sinu. Od tebe tražim da mi pomogneš i da se spasiš , sa tvojom majkom sam našla rješenje ona će se pobrinuti za oca a od tebe tražim da ujutro prije 6:00 sačekaš na izlazu iz sela auto za Istambul . Želim da mi vjeruješ i ako je to sad nemoguće ali pokušaj da sama razmisliš o svemu i situaciji u kojoj se nalaziš... Ayhan još nije siguran u svoje osjećaje i koliko je razočaran i zbunjen a sigurno i ljut jer još ne zna svu istinu , znam ako mu daš vremena da će te zavoljeti i pružiti i više od ljubavi...
Nadam se da me nećeš razočarati !"
Azra Yilmaz
Smotala je pismo koje je pročitala nekoliko puta, nije ništa govorila majci jer je sigurna bila da je ona već smatrala da je odlučila da će se vratiti u Istambul, a i kako je Azra pisala znala je o njenom planu. Odlučila je da pokuša malo da odspava ali je za svaki slučaj navila sat u 5:00...
Ayhana je san savladao da nije ni čuo kad su negdje iza ponoći svi krenuli na put za Istambul. Majka mu je uz navijen sat koji je sa oprezom provjerila i spustila pored njega ostavila kratku poruku:"Mira će te čekati na izlazu iz sela na putu za Istambul u 6:00. "
Bio je iznendajen nepoznatim zvukom koji ga je probudio iz dubokog sna. Osjetio je i muku od glavobolje koja je postala veća kad je došao malo sebi i shvatio plan koji je mogla da smisli samo njegova majka . Dok je se tuširao mislima mu prodje Mira i detalji Emirovih rječi , "šta ako je dobro odglumila i šta ako su se svi prevarili kod nje isto kao što je bio slučaj s Merjem?" Kao da je mrzio samog sebe grubo je skupljao kapljice vode po svom tjelu peškirom kad mu crne misli prodješe glavom...Nije ga napuštalo razmišljanje da postoji možda suprotna istina u koju su povjerovali. Šta ako je Mira želila da zaštiti nekog s kim je ostala trudna i pristala na oplodnju da prekrije istinu??? Osmjehnu se kiselo dok se oblačio i jednim pogledom u ogledalo popravi morku kosu bez češljanja samo prstima, baci pogled na sat koji je pokazivao 5:38 . Pokupi stvari i žurno udje u auto još uvjek okupiran raznim mislima ...
Mira se probudila sa mučninom koja je trajala sve dok joj majka nije zabrinutog pogleda tiho pored glave rekla:"Traži da te odvedu kod doktora , sigurna sam da imaju nešto da ti daju da ti bude lakše ."
Brisala je lice peškirom i uspaniči se kad je ugledala da sat pokazuje 5:43 , majka je stojala sa njenim stvarima spremnim i dok je pokušavala da sakrije suze i tugu osmjehom koji je izdavao kako se ustvari osjećala , spustila je nježno usne na njeno čelo i poželi joj svu sreću ovog svijeta . Da bi joj olakšala rekla je da je donijela pravu odluku i da će biti sretnija u Istambulu nego što bi to mogla biti ovdje . Pospani Mert ih natjera da se brzo oproste dok još nisu probudili oca i mladjeg brata . Još uvjek je bio mrak i nedostatak uličnog svjetla joj je ulivao veći strah da je kod svakog i najmanjeg zvuka zastajala i grlila torbu . Odahnu kad ugleda svjetla auta , iza nje se začu konjski galop i ona ubrza korake da je skoro bez daha ušla u auto a da nije ni primjetila da je sama sa Ayhanom. Zatvorila je oči jer je opet naišao nalet mučnine ali je u sekundi ostala ukočena kad je čula njegov glas .
-Ayhan:"Dobro si ? Mogu li da krenem ili treba da sačekam?"
Nije se usudila da pogleda u retrovizor u kojem je on posmatrao nju, samo je kimnula glavom i opet zatvorila oči. Ćutali su neko vrijeme , odsutni mislima , sunce izviri iza grana drveća i ona se nasmješi . Uživala je u mirnoj vožnji i prirodi , Ayhan primjeti da se mršti i naglo zaustavi auto . Prije nego je potpuno stao ona je već bila otvorila vrata i u sekundi je istrčala , udaljila se koliko je mogla od auta . Osjeti kako mu se srce steže dok je gledao kako se grči držeći se za stomak, napravi korak prema njoj i zastade . Telefon mu se oglasi i kao nikad do sad se obradovao jer nije znao kako da se ponaša prema Miri . Ušao je u auto i odgovorio na poruku Azri , htjela je da bude sigurna da su krenuli kući , kao odgovor je napisao :" Ne očekuj nas ubrzo , kako izgleda da ćemo prvo svratit u bolnicu jer mislim da nije dobro što ima ovoliku mučninu."
