Dok je pripremala čaj malo je uspjela da umiri osjećaje i da do neke granice se smiri da bi mogla da vodi razgovor s njim. Sjetila se da je dugo spavao i da je sigurno bio gladan a i ona je nakon infuzije i magičnog lijeka se osjećala puno bolje , i dalje je osječala mučninu kad bi do nje došli jaki mirisi ali je bar disanjem koje su joj pokazali u bolnici moglo da pomogne da se smiri . Spremila je na brzinu dva sendvića i skoro da je ispustila iz ruku kad je ugledala Ayhana kako nagnut laktovima na koljena oborene glave gleda u vrhove prstiju koji su tapkanjem pratili ritam muzike , naljuti se na samu sebe jer je iskoristila što je nije vidjeo pa ga je detaljno odmjerila, nije imao ništa na sebi što je ne bi privuklo da lagno vrhovima prstiju dotakne svaki milimetar njegovog tjela. Brzo spusti sve na sto i udalji se na drugi kraj sobe , otvorila je prozor i dobro odglumila da je smirivala nalet mučnine , Ayhan se osmjehnu kad shvati da se umirila i zahvali se punim ustima pokazivajući na sendvić kojeg je već pola pojeo u dva zalogaja . Razvukla je osmjeh i kimnula glavom kao da je htjela da kaže da nema potrebe da joj se zahvaljuje. Sjela je na drugi kauč i bez oklijevanja započela da priča , nije ni primjetila da je uživao slušati je dok je pričala ni jednog trena nije povisila ton kako je to Merjem znala .
-Mira:" Učinjeno sad nije moguće vratiti nazad, još mi ni samoj nije jasno kako se sve dogodilo i kako nisam tad razmišljala čisto. Možda mi nećeš povjerovati ali sve mi je nekako u sjećanju kao san koji ima mnogo djelova kojih se ni nesjećam."
Prekinuo ju je kimanjem glavom i dodao:"Naravno jer si bila izgubila svijest i nisi bila budna kod oplodnje..."
Zatim se nervozno nasmiješio i šešući jednu obrvu dok ju je gledao ispod obrva tiho obratio:"Od sad nećemo koristit izraz "oplodnja " to mi zvuči malo..."
Kimnula je glavom jer je i njoj zvučalo kao da je krava a ne žena . Nastavila je da priča trljajući znojne dlanove i trudeći se da više gleda u čaj ispred sebe nego njega .
-Mira:" Znam i shvatila sam da si i ti kao i ja u ovoj priči da kažem iskorišten , za to želim da znaš da sam pristala na vjenčanje samo zbog svoje porodice i zbog djeteta ... Nisi dužan ništa prema meni jer shvatam i mogu da samo zamislim kako se osjećaš ... U jednom trenu si izgubio brak u koji si uložio mnogo , izgubio si ženu a sad ti guraju neznanku i djete da se brineš . Ja ti nemam namjeru smetati i trudiću se da ti ne stajem na put i da koliko je moguće olakšam ."
Pustio je dubok izdah i dok se namještao kao da nije imao namjeru da se dugo pomjeri sa kauča skrstio je ruke na prsima i upitao:"A šta misliš da jednostavno sve prepustimo sudbini i vremenu, i da se ne brineš više o tome jer jedino što ti je sad dozvoljeno je da iskoristiš trudnoću da svi moramo da te mazimo i pazimo... A sad želim da mi ispričaš kako si završila u bolnici ono jutro i svoj život ... Ah da i još nešto , da mi ne bi pokušala izmrdati s detaljima želim da te napomenem da se još sjećam slatke djevojčice koja se naljutila na mene što joj nisam htio dati poljubac za rodjendan..."
Sakrila je lice i dlanovima pokušala da i dalje drži skrivene obraze jer je sigurna bila da su bili i više nego crveni ...Nadala je se da se on nje nije sjećao i da je zaboravio onu djevojčicu koja mu je dosadjivala kod svake posjete sve dok mu otac nije umro a i tetak ubrzo za njim , i njegove posjete su prestale i godinama više nije dolazio a nadala je se svaki put kad bi ugledala auto ispred njihove kuće . Kasnije je saznala da je se oženio i njene nade i snovi su nestali, mada je i tad znala da je on za nju bio nedostižna zvjezda koju je mogla da posmatra iz daleka i da se divi njenom sjaju.
Odpila je malo čaja i uz jedan dubok izdah nastavi da priča :" Poznaješ familiju druga kuća od naše s druge strane , njihova kćerka je udata u Istambulu i s njom sam došla ... Izbacila me je iz auta i ostavila a dobro je znala da nikad nisam Istambul vidjela , u putu ili autu sam izgubila novac koji mi je majka dala i noć sam provela u bolnici , prvo nisam imala hrabrosti da zaspem ali me umor savladao i otvorila sam oči kad je tvoja majka me probudila... Možda mi nećeš povjerovati ali kao pod magijom ugurala mi je kovertu u torbu kad je doktor prišao i mene je sestrica uvela u susjednu sobu od one u kojoj si sjedio, pomislila sam da si bolestan ili neko tvoj bližnji zbog stanja u kojem si bio... I dalje kao pod magijom sam se presvukla i ispunila papire, unesvjestila sam se kad su mi vadili krv jer ne mogu da podnesem iglu i krv ... Probudila sam se sa laganom vrtoglavicom i manjim bolom u stomaku... Dalje znaš sve da ne bi morala ponavljati sve iz nova pitaj ako te još nešto zanima."
Nije oklijevao odmah je upitao:" Ko je mladić s kojim si plesala na svadbi? "
Iznenadjena pitanjem podiže obrve jer ga nije vidjela i sigurna je bila da je samo došao po majku kad je prošao s autom pored nje , pomalo oklijevajući upita:"Sinan? Misliš na Sinana ?"
Ljubomora ga lagano zaškakilja i on se zakašlja prije nego odgovori :"Da Sinan . Nakon plesa ti je nešto rekao da si se postidila ..."
Pomalo iznenadjena njegovim interesovanjem, ipak odluči da bude iskrena odgovori:" Ponudio mi je brak. Nisam znala do tad da ima drugačije osjećaje prema meni , ali kad je priča da sam ja uzrok što si se razveo od Merjem stigla do mojih otac je odlučio da me uda za Ramiza , čovjek koji ima četvero djece , ima godina kao moj otac , žena mu je umrla u polju radjajući peto djete ... Sinan je ponudio da me spasi očevog plana . Sad mi se srce kida kad pomislim da je vjerovao u mene a nije znao da sam već znala da sam trudna ..."
Ustala je da skuplja posudje i zastade kao ukopana kad začu kako se pomjera i za tren se nadje pored nje , spuštao je svoj tanjir i šoljicu od čaja kad je upita:" Da li ti Sinan nešto znači? Mislim da li si zaljubljena u njega i da li ga voliš?"
