Tajna njenog pogleda 🔚

Sedamnaesti Dio

Sve se nekako vratilo u normalu. Aleksandar je tu. Stvarno je tu. Polako se uklapa u Nikolajev ritam. Danju, naravno jer jos uvijek ja noću ustajem.

Vratili smo se u svoju kuću. Sad smo u Moskvi jer je opasnost prošla. Njegovi roditelji su takođe sa nama. Riješili su da ostanu malo, ipak žele da provedu što više vremena sa unukom. Ne smeta mi, čak šta više drago mi je.

Sve je nekako divno. Savršeno. Prava porodica. I taman kad pomislim da smo uredu, mora nešto da se desi.

Znala sam. Ženska intuicija. Tačno sam znala da će nešto krenuti naopako. Jednostavno samo sam čekala. Predosjećala sam. Čekala sam da vidim kakav će mo problem sad imati. Samo se nisam nadala ovog.

Žena. Problem zvani ni manje ni više nego "druga žena". Jebeno. I ni malo se ne skriva. Polako mi živci popuštaju.

Ne mogu da vjerujem da me je prevario i to ne jednom nego nekoliko puta. Zapravo još uvijek to radi. Vara me sa drugom ženom, koja meni nije ni do gležnja.

Da je bar lijepša i zgodnija od mene pa ne bi mu ni riječ rekla, ali ova...Bože Gospode pa gdje su mu oči.

Za tri mjeseca punim trideset i tri godine, rodila sam sina prije nepuna dva mjeseca i izgledam tri puta bolje od nje. Prirodna i bez silikona.

Do duše potpuno sam vratila svoje tjelo od prije trudnoce.

Majko Božija, našao je da me vara sa silikonskom barbikom koja je usput mlađa od mene. Sva je umjetna.

Uhh, što više gledam slike na kojima su zajedno, moj bjes sve više raste. U javnosti sa njom ruku pod ruku. Ne ustručavaju se podjeliti nežnosti na javnom jestu.

Halooo, oženjen čovjek i silikonska barbika.

Glava će mi popucati. Bjes sve više raste i jednostavno ne znam šta bih rekla. Ne znam čak ni šta da radim. Nisam više sama sad imam Nikolaja. Imam sina.

Udahnem duboko da se smirim i razmislim.

****

- " Gospođo, večera je na stolu. Čekaju vas. " - Olga me obavještava.

Polako ustanem, udahnem pa krenem. Još nisam odlučila šta ću da uradim. Ako ga pustim da mu ovo olako prođe i ako zažmirim, nastaviće da me vara i u jednom trenutku pući ćemo. A ako sad nešto napravim bojim se da neću dobiti rezultate kakve očekujem. Aleksandar nije muškarac koji trpi. On je onaj koji ima kontrolu i moć. Uživa u tome. Svakako kako god okrenem Aleksandar će opet po svom, a najviše od svih ispaštaće Nikolaj.

- " Dobro veče. " - pozdravim sve dok sjedam za sto.

- " Elena djete nismo te vidjeli cjeli dan. Da li si dobro? " - Anna me ljubazno upita.

- " Jesam. " - vještački se nasmješim.

Jedem hranu, a ona jede mene. Nisam ni gladna, a morala sam da siđem na večeru. I dok prebiram hranu po tanjiru, Olga mi tiho prilazi i dodaje telefon. Govoreći da je poziv za mene.

- " Halo. " - javim se odsječno.

- " Elena, Miloš je. " - obradujem se čim čujem ko je.
- " Miloše, čemu dugujem ovo zadovoljstvo." - nasmješeno upitam.

To je Arminova desna ruka i ujedno najbolji prijatelj. On, Armin i ja smo kao tri musketira.

On i Armin su išli zajedno u osnovnu školu. I od tad su najbolji prijatelji. Kako su obojica bili različiti od ostatka djece u Sarajevu, što po vjeri, što po porodici, njih dvojica su se sprijateljila. I od tad su ne razdvojni.