Neodoljiva ponuda(Sezona 1)

David Beckham

Ne pada snijeg da bi prekrio brijeg, već pada da bi pokazao tragove zveri!

Zanosno je došetao i stao ispred nje. Gledala je u buket cvijeća spuštenog na stol. Osjecala se vjerovatno užasno, ali ako pogledam na svoju tabelu( iako je ona sa Alexom nmvz) ovo je bio jedan bod vise za Benju zato jer sam se stvarno rastopila, a svojoj Drugarici želim sve najbolje, tako da poen za Benju sada. Nisam mogla izdržati jer se vatra rasplamsavala kada ga je pogledala, pa sam odmah izvadila svesku i zabilježila Benji bod dok me nisu vidili.

Sofija P.O.V

Bila sam zatečena na mjestu, do mjere da ne mogu sastaviti prostu recenicu. Gledao me nekim "gladnim" pogledom, zavodljivo, čudno. Nisam znala sta uraditi. Iz bijesa sam htjela pojesti ono cvijeće, a također iz bijesa sam ga ostavila ondje na stolu, da mirise i bode mi oci. Stvarno sam omutavila i nisam se micala. Sagnuo se prema meni i sapunom mi: " čestitam draga moja, nisam iznenađen" laganim, provokativnim glasom i zatim sjeo dalje od nas gdje je pogled zaklanjalo umjetno drvo. Prosla me mala jeza od njegovog šapata al ne znam zašto. Sta da mi Alex sada bane, pa napravio bi gulaš od njega Bože sta da radim. Ne volim da se jadam, da se neko sažaljeva ili nesto pa su ovo sve moje misli u mojoj glavi.

Ivona:" Sofijaaaa. Vidi ti si sa Alexom jedva sedmicu dana, sto znaci ništa ozbiljno. Vidi. Ima još vremena da ga ostaviš i uzmeš onog Davida Beckhama i kraj. Ne možeš te stidne oci da sakriješ, naježila si kad ti je šapnuo nesto, nažalost ne znam sta, ali draga moja ima vremena. Sad ili nikada. Još si mlada" - ushitreno je gledala u mene s tom nadom

Ja:" Ivona? Da li ti sada mene ZAJEBAVAŠ!? Otvoreno te pitam? DA LI?" - raširila sam trostruke oci na nju dok je lice skrivala iz buketa ruža, vireći me jednim okom.

Ivona:" hajde sveticeee. Vidila si ga i sama. Originalni David B. Razmisli. Necu ja biti s njim( nažalost- prošaputa), nego ti dragaa moja. Ja najbolje za tebe govorim." - ustala sam sa stola, taj buket cvijeća sam joj otela iz ruku i isfrustrirano izasla. Na putu prema vratima, brzim korakom, postavlja sam sebi pitanje zašto li sam uopste uzela cvijeće. Otvorila sam naglo vrata i odmah krenula da otkljucavam auto. Krenula sam uhvatiti ručku od vrata automobila, ali mi je neko s leđa prišao i stavio svoju ruku na moju, nedozvoljavajuci mi da otvorim vrata. Uhhh.

Ja:" hoćeš mi pustiti ruku? IVONA! Pusti moju ruku!!" - rekla sam maknuvši ruku okrećući se prema njoj. Imam sta i viditi.

Benjo:" sreća pa nisam Ivona da te moram pustiti" njegov osmijeh otkrivao je njegove biserne zube. Treptala sam i treptala kao vještačka barbika bez mozga.

Ja:" hajde onda zamisli da si Ivona." tiho sam rekla, odjednom gubeći snagu.

Benjo:" ne mogu glumiti ono sto nisam" rekao za zatim me naslonio na automobil i poljubio me. Bummmm. Ruke mi je čvrsto pritisnuo da ih nisam mogla pomijerati. Pokušavala sam nesto ali sam bila tako bespomoćna kao ribica u akvariju. Sta radim Bože. Misli na Alexu. SOFIJAAAAAAA. Gušila sam se u svojim mislima. Nemajuci moć u rukama, nogom sam mu nagazila na cipelu gdje se tek iz drugog, jačeg puta odmakao.

Ja:" gade jedan( jedan šamar  u desni obraz), kako uopste imaš srama( jedan u lijevi) usuđuješ se( još jedan) da pokušaš uopste( još jedan) gade jedan" lagano se glas pretvara u promukli a ruke se skupljaju u sake koje ga bespomoćno udaraju po prsima, jadno. Nisam imala snage ni voziti poslije. Cvijeće sam uzela, koliko mi je moglo stati u šaku,iščupala latica i bacila na njega. Prvo sam lagano trčala nekoliko metara, a onda nastavila hodati, tačnuje  vući se. Sjela sam na stijenu, pored obale, skupila se i nisam znala gdje sam. Gledala sam samo lagane valove koji su udarali u niže stijene donoseći sitne kapljice na suhu površinu. Gledala sam u njih, pa zatim u razvedeno nebo koje je bilo pomiješano sa bijelim oblacima koji su nadjačavali sivkaste oblake. Telefon sam skoroz isključila na početku dok sam još trčala. Bila sam nedostupna. Zauzeta. Isključena iz svijeta. Predstavljam to kao samks svijeta sada, al mene ne birine jedan poljubac, ili bilo sta. Mene, Sofiju, brine to sto se počinjem pomalo nelagodno osjećati koje prelazi lagano u strah od Benjamina. Bojim se od toga da ga se necu moći lako riješiti. JA! Da me neće lako pustit, a samim time ni osobe oko mene. Bojim se da zbog mene se nesto može dogoditi Alexi, pa poslije mojoj mami i Ivoni koja i nije bas toliko ugrožena, al ga ne poznajem.

(2 sata kasnije...)

Dolazim pješke kuci. Zadnjom snagom pri kraju dana otvaram vrata svoje kuce ulazeći u nju. Po automobil se nisam ni vraćala. Istuširala sam se dok me mama povremeno ispitivala gdje sam bila, sta, kako, sta je s telefonom,... Prosto sam sa da i ne odgovarala jer sam se osjecala kao na Kosmosu, izgubljena. Usla u pidžamu i pokrile sam se prekrivačem preko glave i pokušavala zaspati. Uvijek sam se zatvarala u sebe, ne otvarajući se mnogo drugim, ne dijeleći toliko svoje probleme.

(Nekoliko godina  unazad...)

Ja:" nemam kome da se izjadam i ispričam svoje najjjjvece probleme, pored vas ono"

Tata:" nekada je bolje sve imati u sebi, nego svakome svasta reci! Nekada se možeš sama osamiti sa svojim problemom, popričati i rastati se s njim normalno, nego slušati neke upakirane savjete koje ti daju ljudi pod maskom."

(...)

Budim se oko 7:30 ujutro otprilike i taman sam krenula da izašla iz kreveta kada se čulo lupanje na vratima. Bilo je glasnije i glasnije, a dok sam dosla do njih na pola su se razvalila pa sam jednostavno samo povukla ručku. Prestravila sam se stvarno. Ušao je i pribio me prema zidu....