Sjajne smeđe oči [ZAVRŠENA✔]

12. Totalno zbunjena

Nisam znao šta da kažem pa sam samo kimnuo glavom kao odgovor.

______________________________

Pitao me da li želim da uđem da je vidim. Ustao sam i ušao, a on nas je ostavio nasamo. Sjeo sam pored nje i posmatrao je. Uzeo sam njenu ruku i obgrlio je sa svoje obje. Gledao sam je neko vrijeme. U glavi mi je bio trenutak kada me pita 'ko si ti?'

Laura's POV

Polako otvaram oči. Osjetim snažnu glavobolju. Prvo što vidim je neki dečko koji sjedi pored mene i drži me za ruku. Još uvijek nisam potpuno otvorila oči jer se bojim šta će on reći, ili šta ću ja reći... Čini se kao dobra osoba ali ga ne poznajem.

Kada je primjetio da sam budna, nježno mi je pustio ruku.
Ne znam zašto, ali njegov dodir mi je prijao...

Ja:"K-Ko si ti?" Upitala sam pomalo uplašeno
On:"Ja sam tvoj...najbolji drug"
Kimnula sam glavom i onda je ušao doktor i pričao mi kad me može otpustiti bla bla bla.

(...)

Izašla sam iz bolnice. Danas mi dolazi Hena i onaj dečko koji je bio sa mnom dok sam bila u bolnici.

Čujemo zvono i ustajem da otvorim jer su to oni.

H:"Eeejj" ušla je i zagrlila me. Uzvratila sam joj zagrljaj.
Onaj dečko je ušao i samo mi rekao "Hej" sa velikim, pomalo tužnim osmijehom. Uzvratila sam mu isto, samo sa veselim osmijehom jer nisam baš bila tužna. Ali pitam se šta je njemu...

Sjedili smo na kauču i gledali film.
Ja:"Eee pa mogla sam nam napraviti kokice"
H:"Mogla si" nasmijala se

Ustala sam i otišla u kuhinju.
Stavila sam kesicu sa kokicama u mikrovalnu i čekala. Za to vrijeme sam se vrtila u krugove po kuhinji kao neka balerina. Bože sačuvaj. Zastala sam kad sam čula da Mak i Hena nešto pričaju. (Da...znam kako se zove jer mu se Hena par puta tako obratila. Tako sam saznala ime. A i bilo mi  je neugodno pitati ga kako se zove jer ako mi je najbolji drug, a ja se ne sjećam ni njega ni njegovog imena....awkward)
Uglavnom
Čula sam da pričaju o nečemu pa sam zastala da malo čujem. Znam da nije kulturno ali...

H:"Ajde Mak oraspoloži se malo"
M:"Kako?"
H:"Fino! Nemoj imat tu tužnu facu više..."
M:"Ali Hena...."
H:"Ali...šta?"
M:"Nedostaje mi....njen zagrljaj, njene usne, onaj njen pogled kada sami sjedimo u parku na klupi i jedemo slatkiše do besvijesti....nedostaje mi to...."
H:"A znam...sjetit će s-" prekinem je ja koja veselo ulazim u sobu sa zdjelom punom kokica. Pravili su kao da se ništa nije desilo.
Sjela sam između njih dvoje i pružila im zdjelu.

Sve vrijeme sam razmišljala o onome što sam čula...
Imam osjećaj da neću moći spavati večeras...
Razumijem ono što je rekao za zagrljaj...
I ono za slatkiše jer pretpostavljam da nam je to bila neka vrsta tradicije...ali se ne sjećam....
Ali ne razumijem onaj dio sa usnama...
To mi ne ide u glavu nikako...šta je mislio pod tim...?
Film je završio, ja ga nisam ni gledala, a vjerujem da nije ni Mak jer je i on izgledao zamišljeno...

(...)

Danas se vraćam u školu...
Pravo da vam kažem nimalo mi nije nedostajala...
Valjda danas imamo neki test iz historije ali ja ga neću raditi jer sam se tek vratila iz bolnice. Radit ću ga kada se još malo oporavim.

Historija je prvi čas. Kada je nastavnica ušla u učionicu, rekla mi je da sjednem pored nje jer ne radim test.
Uzela sam svoje stvari i sjela pored nje. Podijelila im je testove i počeli su raditi.

Ona je sjela za kompjuter i kucala nešto, a ja sam posmatrala svoj razred. Pogled mi je zastao na Maku koji je gledao kroz prozor držeći olovku u ruci. Gledala sam ga sve dok on nije pogledao mene. Nisam se trznula pa pogledala negdje drugo kao što viđate u filmovima. Nego sam ga samo nastavila gledati. Opet je imao onaj tužni pogled. Ne znam šta se desilo...jesam li nešto uradila...? Ne sjećam se...

Ostalo je još 5 minuta do kraja časa. Nastavnica me zamolila da ja pokupim testove. Išla sam redom i kupila testove. Kada sam došla do Makove klupe vidjela sam nije sve uradio.

Ja:"Idem pokupiti ostale, vratit ću se po tvoj rad. Radi još malo" ovom sam mu rekla u smislu da mu dajem još vremena da radi jer možda ne zna odgovore na neka pitanja...
Zaustavio me tako što me uhvatio za zglob.
M:"Uzmi sada slobodno" izgledao je kao da ga nije briga.
Pogledala sam ga začuđeno i uzela njegov test. Zvonilo je i predala sam nastavnici testove i krenula spremati svoje stvari.

Čekala sam Henu i vidjela da Luka izlazi sam. Inače izlazi sa Makom. (To mi je sve Hena rekla jer...ja se ne sjećam...)

Išle smo hodnikom i nismo ništa progovarale.
Ja:"Brinem se za Makov test" odlučila sam razbiti tišinu
H:"Zašto?"
Ja:"Nije skoro ništa uradio...htjela sam mu dati još vremena da radi jer sam mislila da ne zna neka pitanja, ali mi je rekao da slobodno uzmem test..."
Pogledala me i odmahnula glavom.

Ušle smo u učionicu, ja sam sjela na svoje mjesto i Hena je sjela na svoje. Ostalo je još par minuta do zvona.
U redu pored mog sjedila je neka odvratna cura. U tom trenutku sjedila je pored na stolu i povremeno bi pogledala u mene.

"Kakva jadnica...bar joj sada mogu oduzeti dečka...bivšeg dečka..." ona i njena grupica djevojaka prasnule su u smijeh.
Došao je Mak i dok je sjedao pogledao je u njih. Prestale su se smijati i ova 'glavna' koja mi je to rekla, uzela je pramen kose i počela ga vrtiti oko prsta. Znate ono tipično ulizivanje.
M:"Ne možeš ga oduzeti, ne brini se" zvonilo je i svi su sjeli.

Čitav čas sam se pitala ko je moj dečko zapravo? Tokom časa Mak i ja nismo pretjerano pričali. Suzdržavala sam se da ga ne gledam često jer to bi bilo čudno...

Nisam znala sta više da radim. Osjećala sam se...izostavljeno? Ali ne na taj način nego nekako...ničega se ne sjećam i onda kao da je svima neugodno kada su u mom društvu. Gledala sam kroz prozor, a onda sam primjetila da Mak pruža Heni neki papirić. Pravila sam se da ne vidim i pratila šta nastavnik priča.

Na sljedećem času pitala sam Maka za olovku. U početku mi nije odgovarao, a onda se okrenuo prema meni i pružio ki olovku.
M:"Slušaj...Laura...izvoli olovku. Mislim da bi najbolje bilo da neko vrijeme ne pričamo okej?"
Ja:"K-Kako misliš?" Ne znam zašto ali ovo me na neki način malo povrijedilo...divno...još gubim i prijatelje...
M:"Jednostavno da se ne družimo neko vrijeme i da se ne pozdravljamo i to..."
Krenula sam nešto reći ali samo je vratio pogled na svesku i nastavio pisati.

Ne znam zašto ali ouch...ovo je zaboljelo...i idalje boli...zašto?

_____________________________________

Evo ga još jedan nastavak! Nadam se da vam se sviđa! Novi dio uskoro!!! 💛💕😊👼🏽