Sjajne smeđe oči [ZAVRŠENA✔]

17. Meni možeš sve reći

Ali ipak...odlučila sam biti pozitivna...valjda? Barem ću pokušati. Bar kad sam sa Makom.

___________________________

Dani su prolazili, osjećala sam se sve više usamljeno, iako sam bila okružena mnoštvom ljudi.

Nisam spavala skoro nikako, jela sam rijetko. Jednostavno u meni nije bilo života.

Sve dok se jednog dana nije sve potpuno promijenilo. Mislim...većina toga...

Sve je počelo u ponedjeljak. Još jedan običan us*an dan mog pomalo jadnog života.

Probudila sam se u 7h. Otišla sam u wc i obavila svu higijenu bla bla bla. Adrijan se razbolio pa ne ide u školu. Zato je neobična tišina obuzela kuću. Inače on pojača muziku do daske od ranog jutra.
Obukla sam se

I spremila knjige. Uzela sam neku tanku jaknicu, slušalice i izašla iz kuće.

Došla sam u školu i sjela sam na svoje mjesto. Pisala sam u dnevnik i čekala da nastava počne.

Zvono se oglasilo i svi su se stišali. Ušla je nastavnica, a iza nje je ušao neki momak. Imao je svijetlo smeđu kosu i plave oči.

Cure su se odmah počele došaptavati. Ja sam ga samo pogledala i, s obzirom da me tad pogledao, nasmijala sam se. Uzvratio je osmijeh.
Skrenuli smo poglede kada je nastavnica progovorila.

Nastavnica:"Tiho!! Ovo je naš novi učenik. Predstavi se"

X:"Zdravo svima. Ja sam Toni" uputio nam je svima veliki osmijeh i razgledao razred.

Nastavnica:"Eno imaš slobodno mjesto iza Laure, ako želiš sjedi tamo" pokazala je na mjesto iza mene.
Kimnuo je glavom i smjestio se u klupu iza.

Okrenula sam se prema njemu i pružila mu ruku.
Ja:"Ja sam Laura" rekla sam tiho
T:"Toni, drago mi je" rukovali smo se i onda sam se okrenula.

Mak me pogledao. Nisam htjela da bude ljubomoran. Samo sam htjela poželiti dobrodošlicu novom učeniku.

Mak nije ništa rekao. Samo je stavio svoju ruku na moju. Ruke su nam bile na stolu i vjerovatno je to uradio da Toni može to da vidi.

(veliki odmor)

H:"Lau...možeš doć na sekundu"
Ja:"Eto me" ustala sam i sjele smo u zadnju klupu.
H:"Okej znači...ti znaš da meni možeš sve reći..."
Ja:"Daa.."
H:"Šta ti se desilo ovih par dana? Je li sve uredu? Ne izgledaš mi baš najbolje? Jeste se ti i Mak posvađali?"
Šutila sam neko vrijeme. Onda je stavila svoju ruku na moje rame.
Ja:"Nismo se posvađali....samo...."
Ne ne ne Laura nećeš počet plakat...ne sad...

Ispričala sam joj sve. Sve što mi je bilo na srcu i na duši.

H:"A dušooo..." zagrlila me
H:"Bit će sve okej. Ne brini se ništa. Fokusiraj se sada na školu to ti je najbitnije. Možda se vrati jednog dana...."

Plakala sam kao luda. Pokušala sam stati par puta ali nisam mogla. Suze su same tekle. Uvukla sam se u njen zagrljaj.

Onda nam je prišao Toni.
T:"Laura"
Digla sam glavu i kad sam vidjela ko je brzo sam obrisala suze.
T:"Je li sve okej?" Imao je zabrinuti pogled
Ja:"Daa, daa sve je okej ne brini" uputila sam mu velik, pomalo slab osmijeh. Onda je otišao i suze su same krenule. Opet.

Zvonilo je i sjele smo na svoje mjesto. Došli su Mak i Luka i također sjeli. Izbjegavala sam pogled sa Makom da ne primjeti da sam plakala pa sam gledala kroz prozor.

Nastavnica:"Laura"
Ja:"Da?"
Nastavnica:"Je li sve uredu?"
Ja:"Da zašto ne bi bilo?" Nasmijala sam se
Onda me Mak pogledao začuđeno i raširenih očiju.
Nastavnica:"Zašto si plakala?"
Ja:"A to..da..onaj..opet sam koljeno povrijedila pa me jako boljelo"