Sjedila sam kraj prozora,dok sam mislima vec odavno odlutala u proslost. Ponekad se pitam 'Cime sam sve zasluzila? Zasto mi zivot tako sve vraca?' . Svi smo ljudi da grijesimo,ali za svoje greske da li trebaju neki drugi ispastati,ili ipak mi?
Ovu pricu sam pisala na starom nalogu na wattpad.
Ali sam ga obrisala,tako da ne mislite da je kopirano ili sta vec.
Nadam se da ce vam se svidjeti prica. :-)
Uzivajtee <3
YOU ARE READING
All you need is love.
Fanfiction'' Znam, dragi. Navikao si da placem svaki put kad me povrijedis. Navikao si da se ljutim svaki put kad me isprovociras. A najvise si navikao da mi se vracas poslije svega toga. Ovaj put ces dobiti nesto cemu se nikako ne nadas. Ravnodusnost....''
