Sjajne smeđe oči [ZAVRŠENA✔]

22. Nažalost...

Zadnje čega se sjećam je kako hvatam Maka za ruku u pokušaju da ne padnem.

Onda se sve zacrnilo.

__________________________

Mak's POV

Sjedio sam i razmišljao o svemu. O svom odvratnom životu koji nije mogao biti gori.

Vidio sam da Laura ima čudan izraz lica. Prije nego što sam je stigao pitati je li dobro, osjetio sam njenu ruku na mojoj. Trnci su mi prošli čitavim tijelom jer me odavno nije dodirnula. Meni kao da je to 'odavno' zauvijek.
Trgnuo sam se iz misli kada sam shvatio da pada. Brzo sam je uhvatio jednom rukom za struk, a jednom za vrat.
Izgubila je svijest.

Prije nego što sam pozvao doktora ili bilo koga, uzeo sam si minutu da posmatram njeno predivno, pomalo blijedo lice.

Tek tada sam shvatio šta sam imao i šta sam izgubio.
Krenuo sam je poljubiti dok su joj oči još uvijek zatvorene ali nisam.

Zovnuo sam doktora i pomogao mi je da je dignem. Izmjerio joj je puls i sve to.

Dr:"Onesvijestila se zbog ovog prevelikog stresa. Bit će ona dobro. Nema potrebe da je stavljamo u neku posebnu sobu brzo će se probuditi."
Kimnuo sam glavom, a on je otišao.

U tom trenu došla je Hena.
H:"Bože šta joj je?"
Ja:"Ništa. Samo se malo onesvijestila" rekao sam što sam hladnije mogao izbjegavajući eye contact. Nisam htio da primjeti da se brinem.
H:"Mak..." pogledala me ozbiljno
Ja:"Šta?"
H:"Pogledaj me!"
Pogledao sam je.
H:"Do kad misliš ovako?"
Ja:"Kako?"
H:"Do kad misliš da se praviš kao da ti nije stalo? Do kad misliš da oboje lomiš ovako? Daj budi muško jednom."
Ja:"Okej okej, kad se sve ovo sa Lukom završi. Kada vidimo kako je."
H:"Šta onda?"
Ja:"Pokušat ću pričat sa njom"
H:"Sretno s tim. Sumnjam da će poslije svega htjeti pričati sa tobom."
Ja:"Hena..." rekao sam poslije nekog vremena potpune tišine.

Laura's POV

Osvijestila sam se, a onda sam čula Makov glas kako govori "Hena..."
Nisam otvarala oči. Htjela sam čuti i shvatiti šta se dešava.

H:"Molim?"
M:"Treba mi tvoja pomoć..."
H:"Ajde reci"
M:"Ne znam šta da radim. Znam da sam ispao najveći kreten ali..." zastao je
"Ne znam koji k**ac mi je pala neka pauza na pamet. Nisam normalan. Bojao sam se da je vremenom ne izgubim i udaljim od sebe ali sam očigledno umjesto vremena to uradio ja..."
Proškiljila sam i vidjela da je glavu drži u rukama koje su naslonjene na njegova koljena.
H:"Mak slušaj...znam da si usrao i šefa i stanicu ali moraš sam naći način da to ispraviš. Ako misliš da ćeš nekim pokazivanjem da ti nije stalo išta postići...vjeruj mi da nećeš...Ali požuri jer ako zakasniš... "
M:"Misliš kasno kao...naći će nekog drugog...?"

Krenula je nešto reći ali sam se onda 'počela buditi' iako sam već bila budna.
Trznuli su se i na licima sam im mogla vidjeti da se mole da nisam ništa čula.
H:"Eejj budna sii" pomilovala me po glavi.
Ja:"Mhm.." promrmljala sam.
Krenula sam ustati.
M:"Hej hej gdje ćeš?" Zvučao je zabrinuto.
Ja:"Idem do wc-a" ustala sam i otišla.

Malo sam se umila da se razbudim i oprala ruke.
Naslonila sam se na zid pokušavajući da ne zaplačem. Htjela sam da vrištim dok mi glas ne pukne.
Nisam znala šta da radim pa sam uhvatila zglob jedne ruke. Stisnula sam najjače što sam mogla. Moram priznati da je pomoglo bar malo.

Nakon nekog vremena stiskanja ruke kako bi se riješila svih ovih osjećanja koje sam u tom trenutku osjetila, čula sam da neko dolazi. Brzo sam namjestila kosu i malo protresla glavom.

Lijevu ruku sam stavila iza leđa da se ne vidi koliko mi je ostalo crveno, skoro pa modro.
Krenula sam otvoriti vrata ali neko je to uradio prije mene.

Mak's POV

Nema je već nekih 15/20 minuta.

H:"Mak gdje ćeš?" Rekla je kada sam ustao
Ja:"Da vidim gdje je" okrenuo sam se i krenuo hodati
Nije ništa rekla ali sam je mogao čuti kako je sjela.

Došao sam do wc-a i otvorio vrata. Vidio sam da stoji sa druge strane. Vjerovatno je krenula da izađe.

Gledao sam neko vrijeme njenu kožu kako je predivna čak i kada se sve ruši. Pogled mi je pao na njene usne koje mi neopisivo nedostaju i njene oči zbog kojih ne spavam.

Ja:"Jesi dobro?" Rekao sam s obzirom da stojim tu ko budala.
L:"Mhm" kimnula je glavom i nasmijala se. Srce mi je zatreperilo jer ne pamtim kad mi se zadnji put ovako nasmijala.

Pomjerio sam se vrata kada sam vidio da želi izaći.
Ali jedna čudna stvar koja mi je zapala za oko ali nisam spomenuo.
Sve vrijeme joj je lijeva ruka bila iza leđa.

Laura's POV

Prošla sam pored njega i uputila se ka Heni. Ubrzo nakon toga je došao i on.

(...)

Prošlo je 2h otkako sam otišla u wc i crvenilo je još uvijek tu. Takođe 2h otkako smo zadnji put pričali sa doktorom. Samo molim Boga da je sve uredu.

(...)

Prošlo je jos nekih 1h i doktor je došao. Po izrazu lica nisam mogla odgonetnuti je li dobro ili loše.

Doktor:"Dragi moji, nažalost Luka je...preminuo"

Pogledala sam Henu koja se lomila već kada je doktor započeo rečenicu. Nije imala snage ni da mi uzvrati pogled.
Nisam vjerovala. Još uvijek nisam vjerovala da se ovo upravo desilo. Moj jebeni najbolji drug je otišao..Zagrlila sam Henu snažno.
Nakon nekog vremena otišla je do wc-a da se umije i dođe sebi.

Pustila sam je iz zagrljaja i pogledala Maka. Plakao je. Nikad ga ranije nisam vidjela ovakvog i nadala sam se da neću.

Ustala sam i prišla mu.

Ja:"Mak" pogledala sam ga iako sam ga jedva vidjela od suza koje su mi mutile sve pred očima.
Okrenuo se i pogledao me.

Nisam znala šta da kažem pa sam ga samo zagrlila.

Ukočio se jer ovo vjerovatno nije očekivao ali sam nakon nekoliko sekundi osjetila kako me obmotava rukama.
Koliko god bila povrijeđena i bijesna zbog njega, nisam htjela da mi ponos bude veći od prijateljstva ili...čega već... Koliko god ga mrzila i voljela u isto vrijeme znala sam da mu znači.
Znači i meni...mnogo...

(Nekoliko dana kasnije)

Danas je dan sahrane. Dan koji nisam htjela dočekati.

___________________________

~Evo ga nastavak. Nije nešto special ali najvjerovatnije sutra pišem još. Moram se nekako odužiti.☺

~Nadam se da vam se sviđa😍

~Vote? Com?💫🖤

~Također uskoro planiram da završim ovu priču. Već imam ideju za sljedeću priču. Da li ste za i da li bi čitali sljedeću?😘