Sjajne smeđe oči [ZAVRŠENA✔]

28. Volim te

Nasmijala sam se i uzvratila zagrljaj.

____________________________

(Jedan dan kasnije)

Danas je zadnji dan ovdje. Voljela bih kada bi mogli ostati još. Ovo mjesto je fakat predivno. Ljudi su kulturni i ljubazni. Vrijeme je bilo odlično ovih par dana.

Mak i ja smo otišli po neku hranu i piće da imamo dok budemo putovali, a Hena i Timur su ostali u sobi jer moraju spakovati svoje stvari.

(...)

Upravo sam posljednju stvar spakovala i bili smo spremni da idemo. Nedostajat će mi ovo mjesto. Iako sam u početku mislila da će biti čista noćna mora, prevarila sam se. Bilo nam je divno.

Bilo je 17h kada smo Mak i ja sjeli u auto i čekali da njih dvoje potrpaju sve u gepek jer...zašto bi se mi mučili?

(Nekoliko sati kasnije...)

Timur je upravo parkirao ispred Henine kuće jer smo se tu i sastali.

Izašla sam iz auta i sekunda mi je falila da padnem i razljepim se kao palačinka.
S obzirom da sam baš dugo sjedila, koljeno mi se ukočilo. A i još me malo boljelo od onog u moru.
Nekako sam se naslonila na auto i spriječila tu sramotu da padnem.

Unijeli smo stvari i odlučili da ćemo ostati malo kod Hene.
Sjeli smo na kauč i gledali TV, pričali, jeli...

Bilo je oko 18h kada se meni užasno spavalo ali nisam htjela da zaspim. Oči su mi se zatvarale ali sam koristila svu snagu koju imam da ih ostavim otvorene.
Bezuspješno.

(...)

Budim se i imam osjećaj kao da sam u autu. Malo sam otvorila oči i bila sam upravu. Pogledala sam pored sebe i vidjela Maka na vozačevom sjedištu.
Pogledao me brzo i nasmijao se te vratio pogled na cestu.

Ja:"Gdje idemo?" Rekla sam još uvijek sneno.

M:"Vozim te kući ali ako želiš možemo negdje drugo..." rekao je još uvijek gledajući ravno ispred sebe.

Ja:"Možemo kupit sladoled pa onda kući?" Rekla sam umiljatim glasom. Onda sam shvatila koje sam ja dijete zapravo.

M:"Može" rekao je kroz smijeh

Stali smo i kupili sladoled.
Dok smo došli do moje kuće oba sladoleda su nestala. Ni ja ne znam kako...
Sarkazam...
Pojela sam svoj brzinom svjetlosti.

Nakon nekog vremena bili smo pred mojom kućom. Mak se parkirao ispred i izašli smo. Uzela sam svoju torbu iz gepeka.
Dopratio me do ulaznih vrata. Tražila sam ključ po džepovima. Kada sam ga našla otključala sam vrata.

M:"A pusa za laku noć?" Okrenula sam se prema njemu i vidjela da je napravio tužnu facu.

Ja:"Ideš sa mnom" povukla sam ga za ruku i ušli smo u kuću. Nije se bunio.

Razgledala sam po kući da vidim ima li Adrijana na vidiku. Nema. Gdje god da je nek se zadrži tamo.

Otišli smo u moju sobu. Spustila sam torbu i izdahnula jer je bila poprilično teška. Sad se svi pitate 'jao pa mogao je Mak ponijeti'...mogao je da sam mu dala. Pitao me milion puta i svaki put sam rekla da nije teško. Nije teško malo sutra ruka mi je otpala...ali nema veze.

Otišla sam se istuširati, a on me čekao na krevetu.
Kada sam završila, obukla sam pidžamu i legla pored njega. Ruku sam stavila preko njegovog stomaka, a glavu naslonila na njegova prsa.
Ležali smo tako neko vrijeme u tišini.
Mogla sam ga čuti kako ravnomjerno diše i osjetiti kako mu srce kuca. To je bilo nešto što sam ja zvala raj.

Okrenuo se prema meni i poljubio me.

M:"Volim te."

Ja:"Volim i ja tebe."

Tako smo zaspali.

(8 godina kasnije)

Danas je Makov 25. Rođendan. Ujedno i 1. Rođendan našeg malog anđela.

Inače, Mak i ja smo zaručeni, a našu princezu Miu sam rodila dva dana poslije nego što me Mak zaprosio.
Rođena je na isti dan kada i tata.

Evo nekoliko novosti u ovih 8 godina:

- Timura smo ipak prihvatili u naše malo društvo.
- Hena je na putu ka dobroj vezi samo još nisu zvanični par.
- Makovo i moje vjenčanje je za manje od 5 mjeseci.
- Pripremam se za zadnje ispite na fakultetu.
- Mak radi u nekoj firmi u kojoj mi je osigurano radno mjesto
- Svi smo se zajedno preselili u jednu malo veću kuću u kojoj imamo jednu sobu koju je Hena sama dizajnirala i posvećena je Luki jer da je danas ovdje, živio bi sa nama.

Sve u svemu, život mi se mnogo promijenio. Na bolje, naravno. Zahvalna sam na svemu što imam danas. ❤

~~~THE END~~~