Sačekavši da stariji gospodin ode, približila se stolu broj 5 i očistila ga vlažnom krpom. Nakon toga se vratila na svoje uobičajeno mjesto iza pulta i zagledala se kroz prozor. To jutro je bila užasno smetena, koliko god se pokušavala suzdržati od toga, stalno je razmišljala o događajima prošle noći.
Mađioničar u crnom odijelu nije joj izlazio iz glave. Nadmašio je sva njezina očekivanja, tek s nekoliko riječi i pokreta ruke. Zlatan lančić Believe in magic još uvijek je ukrašavao blijedu kožu njezinog vrata, kao uspomena na događaje prošlih dana. Osjećala se izdanom. Izdanom sa strane same sebe, jer, Lia Moore nije naivna djevojka koja bi poludjela za dečkom samo zbog nekoliko trikova. Ili je?
Mobitel joj zavibrira i trgne je iz razmišljanja. Izvadi ga i nasmije se, ugledavši poruku od nepoznatog broja. Naravno.
Lia Moore, djevojka koja počinje vjerovati u magiju, jedva čekam vidjeti te večeras.
Djevojka se ne suzdrži od smijeha. Još uvijek nije shvatila odakle on ima njezin broj, ali bi joj njegove poruke svaki put izmamile osmijeh na lice. Dakle, sada više nije djevojka koja ne vjeruje u magiju. Ne može reći da joj nije drago zbog nestanka tog nadimka.
Mislima se prenese na drugi dio poruke. Večeras? Nije se sjećala da su imali neke planove.
Slegnuvši ramenima vrati mobitel u džep i osjeti da se u njemu nalazi još nešto. Spusti pogled na svoju ruku. Tri karte za večerašnju predstavu 'Velikog Eduarda'. Naravno.
,,Mislio sam da ćeš željeti ovesti i ono dvoje čudaka." Čuje duboki glas iza sebe te joj se usne razvuku u osmijeh. Okrenuvši se, ugleda ga nedaleko od vrata, obučenog u uobičajeno crno odijelo.
,,Želio bi da dođem?" Upita ga na što se i on nasmješi.
,,Poslao sam ti kartu, mislim da je očito."
,,I dvoje čudaka su moji najbolji prijatelji." Spomene, bacivši pogled na vrata. Očekivala je da dođu, kao što su dolazili svako jutro.
,,Kako god", kaže i učini nekoliko koraka prema njoj, tako da im se tijela dotaknu od čega se ona naježi, ,,obuci nešto lijepo. Večeras ti pokazujem pravu magiju." I prije nego što djevojka uspije reagirati, nestane.
,,Dušo!" Začuje povik s vrata i brzo se okrene. Filip i Eva.
,,Hej ljudi." Pozdravi ih i ugleda kako su im se oči raširile.
,,Lia Moore", govori Filip uzbuđenim glasom, pogleda prikovanog uz karte u njezinoj ruci, ,,nisi nam nabavila karte za predzadnju predstavu."
Glasno se smijući, djevojka im pruži njihove karte i ode k pultu, razmišljajući što će obući za još jedan susret s mađioničarom.
ŞİMDİ OKUDUĞUN
My magician
Kısa HikayeA možda i nije tako pametno zaljubiti se u mađioničara. Ipak može nestati kada god poželi.
