Ležim na leđima i smo gledam u strop, kao da na njemu pišu sve tajne ovog svijeta. Kao da na njemu piše kako da spasim svoj život ili svoju ljubav.
Gledam, ali kao da nisam budna, dišem, ali kao da tjeram zrak u pluća i uspijevam nekako ostati živa.
Lul sjedi kraj mog kreveta na stolici i samo me gleda bez priče, bez ičega. Osjećam se kao da dijelimo bol, dijelimo ljubav prema jednom čovjeku, i dovoljno je da znam da još uvijek nije mrtav. Još se bori i sve dok on to čini i ja ću, a kasnije možda poludim, a možda ne.
Spustim ruku na trbuh i osjetim kako se snaga stvara u meni, kao da mi poručuje: 'Mama, sve će biti u redu.' Suze napune moje oči i osjećam kako polako klize i nestaju u mojoj kosi.
Prošlo je više od tri sata kako sam vraćena natrag, Lul je poslana k meni u slučaju da se desi najgore da se pobrine da ne patim previše.
Mislim, oni su to tako tiho između pričali da misle da nisam čula, ali čula sam i sad mi srce lupa ludo dok čekam konačnu presudu, svaka minuta, svaka jebena sekunda prolazi, a ja ništa ne saznajem.
Samo znam da je teško ranjen i da mu je tijelo užasno pretučeno, ali nisu mi da li da ga vidim i niti su mi htjeli više išta reći.
- Emily, jesi li sigurna da nisi gladna? - trepnem više puta i pokušam otjerati suze, ali one imaju drugi plan, dok nastavljaju polako kliziti niz moje obraze.
- Sve je u redu, Lul - tako tiho to prošapućem jer me strah da ako imalo glasnije kažem nešto, da ću nekontrolirano početi vrištati.
Osjećam se tako bespomoćno, osjećam se tako slomljeno.
- On je jak, Emily, uspjet će - samo kimam glavom dok nastavljam šutjeti. Što mi se dogodilo? Kada sam prije uspjela ovako zavoljeti tog čovjeka, gdje?
Znamo se ukupno par dana koje smo proveli skupa, nakon toga sam otišla i sada sam tu, u njegovoj sobi gdje svaki kutak miriše na njega, a on, on se bori da mi se vrati.
Soba mu je predivno uređena, zidovi su svijetle krem boje, dok je na sredini sobe veliki krevet sa svježim bijelim plahtama. Njegov miris utisnut je u posteljinu, kao i u mene. I jedva držim glavu iznad vode, jedva normalno dišem, jer sekunde, jer jebene minute idu dalje, a ja sam u sve većem neznanju.
Kucanje na vratima nas trgne i podignem glavu dok gledam ukočenu Lul i znam da je loše, ona zna da je netko pred vratima i samo gleda u njih dok svaka suza je dokaz da više nikada neću vidjeti svog Tangusa.
Ni sama ne znam otkuda mi snage, ali nekako ustanem s kreveta i krenem prema vratima koja naglo otvorim. Ugledam Demona na drugoj strani i vidim njegovo umorno lice, vidim njegovu bol, a ujedno vidim koliko je umoran.
Gleda u mene i samo šuti. Lulen tiho jeca na stolici i osjećam da ću svaki čas umrijeti. Osjećam kad Demon kaže što ima da više nikada neće postojati Emily Star, ostati će olupina od Emily koja više nikada neće biti ista.
- Emily.
- Samo izgovori, samo reci Demon! Ionako trenutno ne živim, uništi me do kraja.
Njegova glava pada na njegova njedra i tiho udahne dok vraća pogleda na moje lice. Ulovim se čvrsto za vrata i naslonim se na njih.
- Tangus je jako loše, trenutno je u nekoj vrsti kome i Hero ga nije mogao popraviti, iscrpio je svoje moći i sad je ostalo da čekamo, sad je na njemu koliko želi živjeti.
Glasno odahnem, ipak još uvijek nije mrtav, još uvijek postoji nada.
- Želim ga vidjeti!
- Emily, to nije dobra ideja....
أنت تقرأ
Tangus - Završena
خيال (فانتازيا)2.dio serijala Salvation Emily Star, od rođenja ima sve što jedna djevojka može poželjeti. Bogatstvo, slobodu, i predivnog muža, te roditelje koji ju obožavaju. Iako se cijeli svoj život bori s svojim izgledom, Emily je ipak sretna. Ali kada jedna n...
