Firs cigarette

55 2 3
                                    

Smrt, bol, tuga, nikoga nije briga za tebe, svi misle samo o sebi. Prava ljubav? Ne postoji. Ponekad se pitam shvacaju li ljudi u sta su se pretvorili?  Postala su bezobzirna cudovista. Ubojstvo, silovanje, droga, pretnje, danasnja svakodnevnica. Samo im je jedno na pameti, novac! 

~ Dok vetar nosi dim moje prve cigarete u moje lice, razmisljam zasto su ljudi takvi, u cemu je fora povredjivati druge, biti sam za sebe, bez prijatelja, bez ikoga, o cemu ostali razmisljaju, pa zar nikome nije stalo do tudjih osecaja?  Ne mogu verovat da sam sama na ovome svetu.

"Cara! " prodoran muski glas me je probudio iz razmisljanja, mogla sam mu osetiti strah ali i ljutnju u glasu, zapravo ljutnja je bila blaga rec.

"Cara odbiceti se o glavu ovo bezanje, kurva glupa " vikao je bezobzirni muskarac, mozda vise kao decko imao je oko 20 godina mozda i vise, ne znam mu pravo ime ali zovu ga Beast, dobro bi mu doslo malo provedenog vremena vamo. Nalazila sam se na nekoj litici, iza mene je bila suma, ali ispred mene je bio najlepsi moguci pogled.More, zalazak sunca, di po koja stena i zvuk valova, neopisivo.

"Ovde sam, ne brini nisam toliko glupa da opet probam otici " viknula sam povlacuci zadnji dim cigarete ,bacajuci na pod i gazeci svojim crnim Suprama koje su poprimile boju prasine, nije da sam vano skoro mesec dana.

"Dobro jesi ti normalna, odakle ti ideja da se iskrades takooo? " Ponovno me je prekinuo iz razmisljanja, ali ovaj put je vikao koliko god je mogao.Oci su mu poprimile cudnu boju ,a ispod svoje razbarusene smedje kose iskocila mu je zila na celu.

"Ne brini tu sam, guzica ti je na sigurnom... za sada" sapnula sam mu na uho i prosetala smireno pored njega znajuci da ce ga to izbaciti iz takta, potpuno.

"Staa?" poceo mi je prilazit jos besniji, dok su mu se pluca sve ubrzanije spustala i podizala. Gurnio me je na pod mislivsi da ce me to uplasit, zapravo od pocetka me svaki trenutak s njim plasi, ali ne zelim pokazat, imam i ja ponos

"ono sto si cuo" jos uvek u neverici da sam to rekla gledala sam kako mi se opet priblizava, i dalje sam drzala onaj isti izraz lica,ozbiljan ali i opusten. Prilazio mi je sve blize,bila sam sigurna da ce mi sledece bit budjenje u nekoj rupi, skroz osamucena, a onda.. 

HEEEJ EVO I MOJE PRICE, ZNAM DA NIJE NESTO,AL ZELI LI BAR NEKO DA NASTAVIM PISATII?  nadam se da sam vas bar malo zainteresiralaa

InocenceWhere stories live. Discover now