Odlazila je kao da je izlazila sa poslovnog sastanka koji nije prošao po očekivanju ... Nije mu pružila zadovoljstvo suza i pitanja na koja nije imao odgovore . Uzdignute glave ga je poštedila i posljednjeg pogleda za kraj , kojeg je trebao za uspomenu. Nije se okrenula ni na dozivanje svog imena sa njegovih usana koje su izgovorile samo laži koje su je više slomile jer je povjerovao u njih govoreći uvjerljivo .
U tami svoje sobe da ne čuje niko tiho je plakala bez jecaja jer nije imala glasa ... Ni sad kad je bila sama nije bila dovoljno jaka da sve što je prećutala bar kroz jecaje ispusti iz duše . Preklinjala ga je jer i dvije godine od kako su se rastali nije imala snage da ga zaboravi ili bar na tren izbriše iz sjećanja ... Bio je njena prva ljubav , prvi uzdah , prva suza ... Bio je njeno sve i zato je bilo ne moguće ga zaboraviti i nakon svih ovih godina . Pokušala je nije da nije , ali bi brzo odustala jer je uvjek u drugom tražila njega , ostavljala je jer nije bilo nikog nalik njemu . Teško je bilo zapaliti plamen ljubavi iz pepela prošlosti i sa tim se je već krenula lagano da miri . Prepustila je se vremenu i savjetima "kako vrijeme liječi sve rane " , ali kod nje je vremenom postajalo sve teže . Gušila je samu sebe sjećanjima od kojih više nije imala jasnu sliku , i sjećanja su vremenom krenula da blijede . Uzalud je kopala po prošlosti koju se odavno izgubila , ostale su same rane ne ispričane priče .
Previše je bilo tuge u njena četiri zida i to joj je dalo neku želju za novim početkom , bilo je potrebno da ode daleko od svih i svega što ju je podsjećalo na prošlost.
Motala je majcu koju je više puta ispustila iz ruku jer su je misli vodile negdje daleko . Suzan se nasmješi i uze majcu iz sestrinih ruku vukući je da sjedne pored nje na krevet koji je od večeras trebao biti njen . Zabrinuto pogleda lice mlade djevojke koje je od brige i bola odavno prestalo da se smije . Nije izdržala , bacila je se sestri u zagrljaj i kroz plač izusti -"zašto ljubav mora ovoliko da boli???"
Suzan joj pokuša obrisati suze koje su padale na njen dlan kao ranjene ptice , odustala je jer su se pretvorile u rjeku i jecaje . Stiskala joj je glavu na svoje rame kao da je htjela da uzme bar pola njenog bola . Tiho milujući joj kosu joj odgovori -"Lejla sestro ... Ne boli ljubav ... Bol koju osjećaš je bol jer si zavoljela pogrešnog ."
Lejla se odvoji od sestre koja je nepunu godinu bila mladja i njih dvije su uvjek bile više vezane jedna za drugu nego polu brat i polu sestra koji su bili nekoliko godina stariji od njih . Obrisa suze jer nije htjela da još više napravi rastanak bolnim jer Suzan ostaje sama bez nje , dovoljno joj je bilo što će živjeti udaljena jedna od druge . Kao da je želila da što prije ode , brzo je spakovala ostatak odjeće jer joj ništa više nije bilo potrebno . Odlazila je za Istambul kod tetke na školovanje ali tek kad nađe sebi posao i smještaj jer je tetka živjela kod nekih bogataša već godinama radeći za njih kućne poslove .
Pozdravila je se sa majkom provjeravajući još jednom da li je tačno zapisala sve potrebne informacije od tetke . Otac nije bio kod kuće , sinoć je na kratko ušao u njenu sobu dok je spavala i oprostio se . Još nije mogao da razgovara s njom jer je i sam povjerovao u priče i osudio je na pritvor u kući na koji je ona bila pristala . Njeno kretanje je bilo do škole i nazad kući , do prodavnice ili posjete familiji je obavljala sa nekim od ukućana a većinom je to bila majka . Suzan je pokušavala da nekog od školskih kolega nabaci sestri ali bez uspjeha , odustala je nakon što ju je majka zamolila da ne bi još više naljutile oca . Mada to nije bio glavni razlog njenog odustajanja , primjetila je da Lejla sama pokušava da zaboravi prošlost pružajući šansu kolegama sa posla gdje je radila privremeno kao pripremnu praksu . Svaki pokušaj se završavao isto , nije nikome dala drugu šansu i oni su sami odustajali smatrjući je ledenom i ne zainteresovanom i ako nisu mogli da odole njenoj ljepoti koja je bila rijetka za ovo područje . Odudarala je čak i od sestre i polu sestre po ljepoti . Njena duga kosa s prirodnom kovrdžama je samo nju nervirala dok su joj se drugi divili ili zavidjeli . Oči boje neba su bile uokvirene dugim trepavicama koje su joj ponekad i zasmetale jer je nosila naočare a poželjela je ponekad da stavi maskaru koja bi se razmrljala po staklima . Usne su bile malo punije , i kod osmjeha su znale da otkriju prirodno bjele zube na kojima su joj svi zavidjeli , malene rupice u obrazima sa strane su skretale posebnu pažnju kad god bi se nasmijala.
I sad se nije okrenula , sjela je u autobusu na drugu stranu samo da ne bi vidjeli njene dvi suze koje su skliznule niz obraze . Naslonula je glavu na prozor gledajući ulice kojima je nekad kao sretna djevojčica trčarala i sanjala o životu u ovom gradu . Sad odlazi kao djevojka o kojoj još uvjek nisu prestale da kruže laži samo zato što je zavoljela pogrešnog momka . Zatvori oči i utonu u san slušajući balade sa liste koju je mjesecima pravila kao da je iščekivala ovaj dan . Svjetla autobuske stanice je zaslijepiše i lagano protlja uspavane oči pokušavajući da dodje sebi i razjasni da li je već stigla u Istambul.
