Boran je nervozno hodao u krug po sobi čekajući nekog da mu donese suprotnu vjest od one što je načuo . Još uvjek nije moga da shvati da Lejla nikad neće pristati da bude njegova i da više od dvi godine nije željela da čuje ni njegovo ime. A on je se nadao , čekao je dan kad će mu sama doći jer niko više je nakon Sinana nije imao namjeru ženit . Ubrzo kad se raščulo koji je razlog bio što ona i Sinan nisu više mogli biti vidjani skupa ,ili kako na ljetnim proslavama pogledima vode razgovor , njoj su prestala nabacivanja i udvarnja od ozbiljnih momaka.
Onaj isti dječak sad već pomalo nalik mladiću stidno pognute glave udje kod Borana i tiho skoro da je govorio samom sebi izusti:" Istina je ... Lejla je juče ujutro rano odputovala za Istambul kod tetke..."
Boranu je bjes sjevao iz očiju kad je nešto što je prvo dohvatio sa stola bacio od zid . Mladić uplašen je rukama pokušao da zaštiti lice jer su razbijeni komadići letjeli na sve strane . Malo se brecnu kad snažna Boranova ruka ga dotaknu za rame , ali se brzo sabrao kad začu njegove rječi -"živci mi nisu više kao nekad ... Izludio sam zbog njenog odlaska ... Hvala ti na obavještenju, slobodan si !!!"
Mladić istog trenutka napusti sobu jer je bio svjedok Boranovim i većim ispadima kad se naljuti i nije želio da bude u njegovoj blizini kad sazna vjesti da je i Sinan nestao , i da su svi proveli većinu jutarnjih sati u potrazi za njim jer se nije pojavio u smjenu dežurnog doktora u novo otvorenoj bolnici.
Majka kao i uvjek znala je samo doliti ulje na vatru i povući se u stranu dok joj je sve izgaralo pred očima . Zaposleni koji su radili za njih su medjusobno nagadjali da ona i nije njegova majka već da je platila nekoj jadnici iz susjednog sela i uzela joj djete ubrzo nakon što su priče kružile da stari aga traži drugu ženu kako bi dobio potomstvo. Nekoliko mjeseci je bila samo nestala , jednom se pojavila sa stomakom i opet je otišla da bi se vratila sa sinom u naručju . Boranova doilja je tvrdila da je bila svjedok u više navrata kad nije htjela ni da uzme Borana u naručje niti da ga presvuče .
Kao zla maćeha se spustila na stolicu gurajući nogama komadiće razbijene po podu , pogleda Borana dok je skupljala pogled kod svake izgovorene rječi .
-"Zar nije malo čudno sine da je i Sinan otišao u isto vrijeme kad i Lejla? Od jutros se digla uzbuna kao da je kralj nestao !"
Boranov pogled pocrni da je se i ona uplašila na tren . Uze telefon sa stola i pozva neki broj koji je očigledno bio na listi važnih brojeva , skupljao je ključeve i neke važne dokumente dok je izdavao naredbu da mu spreme auto i stvari za put. U prolazu poljubi majku u čelo i izusti nešto kao pozdrav dodavajući da se ne brine. Ona kao da je završila gledanje nekog filma popravi dugu haljinu dok je izlazila iz sobe dozivajući jednu od djevojki da počiste Boranov ured.
Lejla se još uvjek borila kako je trebala da se ponaša u društvu Emirove majke koja nije imala namjeru da se udalji od nje . Pogledom je tražila neki znak od tetke ali ona nije pokazivala nikakvu napetost kao da je uživala u njihovom razgovoru. Emir je odmjeravao Lejlu i nije se trudio da sakrije da mu se dopadala i izgledom ali i načinom govora . Jedva je izdržao dok je završila s doručkom i kao da je znao da će ga odbit pa je zato se obratio tetki-"Teta Nazo da li je uredu da Lejlu povedem sa sobom da mi pomogne oko kupovine ? Siguran sam da bi i sama željela da kupi nešto prikladno za večeras !"
Lejla je zbunjeno gledala u njihova nasmijana lica sve dok se nije oglasila njegova majka -"Naravno da je uredu sine . Lejla je naša gošća i mislim da bi željela da večeras bude jedna od najljepših djevojki večeri . Zar nije tako Nazo ?"
Tetka se zadovoljno nasmiješi i kimnu glavom vadeći smotuljak novčanica iz džepa , nije ih uspjela predati Lejli jer ju je zaustavila Emirova majka rječima -"Molim te Nazo nemoj da me ljutiš . Emir će se pobrinuti o Lejli , a ja ću da nazovemu Melisu neka pripremi nešto posebno za nju večeras ."
Lejli ništa nije bilo jasno kao da su razgovarali na nekom samo njima poznatom jeziku, pozdravila je se bacajući pogled prema tetki dok je skoro skakutala za Emirom koji je držao njenu ruku vukući je za sobom kao da je strahovao da bi mogla da se predomisli.
Stiskala je znojne dlanove ponavljajući u glavi pitanja za Emira ali nije nikako mogla da skupi dovoljno hrabrosti da progovori i ako su se već dugo vozili pretrpanim ulicama . Krenu da izgovori nešto sasvim drugo nego je cjelo vrijeme preturala po glavi, ali nije uspjela prije nego se oglasi njegov telefon . Pričao je sa nekim veoma bliskim kako je Lejla mogla da zaključi po njegovoj priči . Ona krenu da izvuče ruku iz njegove dok su se kretali od parkiranog auta prema ulazu u butik ili kako je njoj izgledalo robnu kuću , jer njihov tržni centar nije imao ovoliko izbora koliko je u izlogu bilo izloženo . Emir uspori i isprepleta svoje prste sa njenima davajući joj tako do znanja da joj nije imao namjeru pustiti ruku . Nervozno predje drugom rukom preko lica i dok je još više usporavao korake krenu da joj postavlja pitanja -" Nadam se da nisi udata , zaručena ili nečija ? Nisam siguran kako je kod vas definisano ako djevojka nije slobodna ? "
Lejla se namršti jer njegovo naglašavanje "kod vas" joj se nije dopalo . Krenu da izvuče ruku ali joj opet nije dopustio već je potpuno zastao čekajući odgovor . Ona se prvo pokajala što ga je pogledala ravno u oči jer njegov pogled u njoj izazva neki osjećaj od kojeg joj jeza prodje tjelom, ali se brzo sabrala davajući mu odgovor .
-" Zar to pitanje nisi trebao da mi postaviš prije nego si mi zgrabio ruku i poveo me gdje ti je volja bez da si sačekao moje saglašnjenje?! "
Nervozan osmjeh je bilo sve što je čula prije nego ju je prestavio djevojci koja ih je iznenadjeno dozivala držajući otvorena vrata butika.
-" Hej Melisa !! Ovo je Lejla ... Moja djevojka i potrebna joj je haljina za večeras !"
