Tračak svjetlosti

Pedeset četvrto poglavlje

Toreto nije ništa rekao nego joj samo uputio blagi osmijeh. Imala sam osjećaj kao da se ovdje nešto više događa. Samo nisam znala što.

"Anabelle, " obratio mi se Toreto, "možeš li me ispratiti? Želim još popričati s tobom nešto." , kimnula sam glavom te se ispričala Amelij i krenula za njim. Nadala sam se da ću znati put natrag u sobu ili da će netko doći po mene. Ipak sam ovdje tek prvi put.

Do vrata je Toreto šutio, tek kada ih je otvorio da izađemo van je progovorio, "Zatvori vrata iza sebe."

Učinila sam kako mi je rekao bez ikakvog pitanja, znala sam da će mi on sam dati odgovor. Uvijek do sada je, i imala sam osjećaj da mu mogu vjerovati.

"Moram nešto zatražiti od tebe, zato slušaj pažljivo." , pogledao je da nije nitko blizu nas jer očito nitko drugi ne smije ovo čuti, "Moraš biti jako oprezna s njima. Pazi što im govoriš i pazi kako im govoriš."

"Kako misliš?" nije mi bilo jasno kako je mislio. Zar nije on htio da nađem svoju obitelj? I on je taj koji je htio da dođem ovdje.

"Bez puno pitanja jer nemam vremena da ti sve objasnim, ali nešto nije u redu. Imam takav predosjećaj. Želim da budeš oprezna. Ne želim da ti se išta dogodi. Radije bi da ostaneš sa mnom u dvorcu, ali ako želimo išta saznati najbolje je da ostaneš ovdje. Ako postane opasno ili se budu loše odnosili prema tebi, želim da odmah dođeš k meni. Trči k meni koliko te noge nose." , gledala sam u njega bez treptanja nekoliko sekundi. Nisam znala što reći, sada sam još više saznanja dobivala o njegovim osjećajima prema meni. I sviđalo mi se. Sviđalo mi se što mu je stalo, i koliko. Nikada nisam okusila da se nekomu toliko sviđam, i mislila sam da nikada neće doći do tako nečega. Radije bi ostala i ja s njim, ali želim saznati što više mogu.

"Slažem se s tobom. Ne brini se za mene."

"Mislim da sada neću ni moći spavati. Morati ću nekako znati da si dobro." , protrljao si je bradu, "Hoće li ti smetati ako zadužim nekoga da ima stalno oko na tebi? Naravno imati ćeš svoju privatnost oko određenih aktivnosti. Nećeš ni znati da je blizu."

Nakratko sam razmislila o tome, zapravo nije bila loša ideja. Imala sam znači tko bi me mogao obraniti i tko mi je uvijek blizu. Također Toretu bi bilo lakše jer to je ipak netko u koga on ima povjerenja, i koga zna. Tako da mislim da bi ovo bila jedna od onih win-win situacija kada su obje strane sretne.
Naravno laknulo mi je što bi imala određeni stupanj privatnosti, nitko ne bi htio da ga netko gleda dok se presvlači ili tušira.

"Ako će tako tebi biti lakše onda prihvaćam, naravno uz određeni stupanj privatnosti." , Toreto se nasmiješio i kimnuo glavom.

"Naravno. Nisam ni mislio drugačije, znam da si djevojka."

"Što bi to trebalo značiti?"

"Djevojke žele uvijek određenu dozu prostora i privatnosti. To me je moja majka naučila." , podigao je nos ponosno kako bi njegov trijumpf bio očitiji.

Tiho sam se zahihotala i stavila ruku preko usta kako on ne bi čuo. Iskreno mislim da će mi on jako faliti to vrijeme dok budem ovdje. Sada sam se navikla na njega i biti će teško prijeći preko toga. Nadam se da su upravu kada kažu da s vremenom sve prođe. Jer ja se nadam da će proletjeti ovo i da ću se brzo vidjeti s njim.

"Mislim da je vrijeme da polako pođem natrag. Ne bi htio da Amelia još izađe s kopljem i otjera me." , nagnuo se prema meni i ostavio mi poljubac na čelu, "Budi mi sigurna."

"Također." , rekla sam tiho.