IZNEVJERENA

Selma je stala pred ogledalo još jednom, gledajući svoj odraz. Bila je zadovoljna s onim što je vidjela. Bila je spremna. Njeno vrijeme je došlo.

Uzela je mobitel u ruke i utipkala poruku. Oklijevala je samo sekundu prije nego ju je poslala, a onda se uspravila i odložila mobitel na stolić.
Doći će. Znala je to.

Nasmiješila se svom odrazu u ogledalu. Izgledala je fantastično, poželjno, zavodljivo, seksi. Zračila je samopouzdanjem svakom stanicom svog bića, osim u očima. Namršti se. U njima je još uvijek bio trag one naivne djevojke koja je vjerovala u ljubav. U obećanja. Koja je svoju dušu, srce i tijelo poklonila jednom dečku, koji ju je iskoristio i odbacio. Koja je dala sve i bila IZNEVJERENA. Odbačena.

Sada je ona planirala to isto. Iskoristiti Emira za jednu noć. I poslije otići. I nikad mu se više ne javiti. Biti će hladna kao što je bio i on prema njoj.

Znala je, negdje duboko u sebi, da čini pogrešku. Da neće nauditi Emiru, već sebi. Ne može nauditi njemu jer da bi ga povrijedila, trebalo bi mu prvo biti stalo do nje. A nije.

Ali, na neki način nije je bilo briga. Željela ga je.I voljela. Još uvijek. Zapravo, nikad nije ni prestala. I imat će ovu noć s njim, pa makar se svijet srušio.

Emir se penjao uz stepenice, uz osjećaj da ide u susret svojoj sudbini. Od kada je pročitao Selminu poruku, nemir se uvukao u njega, a uspomene su se izmjenjivale jedna za drugom kao na pokretnoj traci u njegovom umu.

Selma.. Njegova prva ljubav, prva djevojka... Njegovo prvo sve je bilo s njom... Kad se prijavio na show, prekinuo je s njom. Želio je uspjeti u glazbi, želio se posvetiti karijeri, a u svemu tome nije bilo mjesta za ljubavnu vezu. Htio je biti iskren prema njoj, rekao joj je da ne može biti s njom i raditi na pronalaženju svog mjesta u showbuisnessu.

Povrijedio ju je, toga je bio svjestan. Nije ni njemu bilo lako, jer ju je volio, ali znao je da čini ispravnu stvar. Za oboje. Prije ili kasnije bi prekinuli, bili su mladi, premladi za ljubavnu vezu. Ne bi izdržali pritisak koji je dolazio s načinom života koji je on vodio. Prekid je bio najbolje rješenje.

Sve je to on znao i ponavljao sebi iznova i iznova. Nije ju vidio od one večeri kad su prekinuli, prije gotovo pet godina. Nije mogao zaboraviti njene suze, njene poljupce, njene dodire. Tada su prvi put bili intimni, tu zadnju noć koju su proveli zajedno.

Zaista je nije želio povrijediti, iako je znao da jeste, jako. I nije ju zaboravio. Bez obzira koliko je vremena prošlo, koliko je djevojaka imao poslije nje. Selma je ostala u njemu, zauvijek.

Stigao je pred njena vrata, a srce mu je lupalo kao divlje. Govorio je sebi da je to zato što se upravo popeo na četvrti kat hotela jer je dizalo pokvareno. Ali nije bilo. Znao je to.

Selma je začula korake ispred vrata na koja je stajala naslonjena s druge strane. Zadrhtala je, a onda ljutito odmahnula glavom. Ne. Ovo je htjela. Neće se sad uplašiti. Ni odustati. S druge strane vrata je muškarac koji ju je iznevjerio prije pet godina i slomio joj srce. Uzeo joj je nevinost i onda prekinuo s njom, tobože za njeno dobro. Sad će ona njega iskoristiti i završiti tu priču. Zauvijek.

Otvorila je vrata i eksplozija osjećaja se uskovitlala u njenoj nutrini. Pred njom je stajao Emir, u trapericama i  crnoj košulji ispod koje je provirivala bijela majica, prezgodan, umornog izraza lica. Odmjerio ju je pogledom u kojem je plamsala vatra,po cijelom tijelu koje je jedva prekrivala crvena uska haljina.

Gledali su se tako nekoliko trenutaka, a zrak između njih je vrištao elektricitetom, emocijama, bijesom, bolom, požudom. Ljubavlju.

Napokon, Selma pruži ruku koju Emir prihvati i uđe u sobu za njom. Zvuk zatvaranja vrata je bio zvuk popuštanja kočnica za njih dvoje.

Emir ju je privukao sebi i čvrsto zagrlio, zabivši lice u njen vrat. Zaječala je i noktima mu prešla po leđima, a onda ga blago ugrizla ispod uha. Odvojio se od nje i pogledao je u oči, te modre oči koje nisu izgubile ništa od svoje ljepote i vlasti nad njegovim srcem. Podigla je ruku i nježno mu prstima prešla preko lica, zatvorio je oči i prepustio se njenom dodiru, osjetio je njene usne na svom vratu, poljubila je ono isto mjesto koje je ugrizla maloprije i on je zadrhtao.

Selma osjeti kako u njoj gori vatra, željela ga je toliko jako da joj se činilo da će prsnuti i nestati, razbiti se u milijun komadića. Kad je spustio usne na njene, zaboravila je svoje ime, gdje se nalazi i zašto je ovdje gdje jeste.

Usnama koje je razdvojila i dopustila ulazak njegovu jeziku je kapitulirala i priznala poraz. Ona koja je željela osvetu, koja je planirala nanijeti bol koja je njoj nanesena, bila je poražena. Pred strašću koja je gazila sve pred sobom.

Obavila mu je ruke oko vrata i još jače se privila uz njega, tako da je mogla osjetiti koliko brzo mu srce kuca, u savršenom ritmu kao i njeno, te koliko je jako želi, što joj je izmamilo zločesti osmijeh na lice. Osjetila je njegove prste na patent zatvaraču njene haljine, njeni su već skinuli njegovu košulju, povukla mu je majicu preko glave i stavila ruke na pojas traperica. Na trenutak su  razdvojili usne i zagledali se u oči jedno drugome. U oboma je gorjela vatra koja je prijetila da proždre sve oko sebe.

Nekoliko sekundi kasnije, stajali su jedno pred drugim, ona u čipkanom kompletu donjeg rublja, on u boksericama i pogledom gutali jedno drugo. Selma mu okrene leđa i krene skidati grudnjak i gaćice, čula je kako je napravio isto i prišao joj, maknuo kosu s ramena i poljubio joj vrelu, mirisnu kožu. Okrenuo ju je prema sebi, uhvatio oko struka i nježno položio na krevet, a onda se odmaknuo, milujući je pogledom.

Selma je znala da nema povratka. On je njen i ona je njegova, sada u ovom trenutku je jedino to bilo važno.

Ljubio ju je i milovao po cijelom tijelu, od čela do vrhova nožnih prstiju, odgađajući trenutak konačnog spajanja dok oboje nisu bili na rubu, zgrabila ga je, stegnula rukama i nogama i osjetio je kako postaju jedno, počeli su se kretati, zajedno, usklađeni, kao da je oduvijek bilo tako. Moralo je biti. Zajedno su doživjeli i vrhunac,nakon kojeg ga je ona preokrenula na leđa i na njegovu tijelu usnama i rukama ispisala trag kao on na njenom. Ruke je isprepleo oko njenog struka, ona je svoje držala na njegovim prsima, zabacila glavu unazad i prepustila se užitku, nije se mogao nagledati nje, toliko je bila prekrasna, u trenutku ekstaze, kad je klonula u njegovo naručje, niti još dva puta kad su doživjeli vrhunac, tijelima, ali su i njihova srca i duše eksplodirala u zajedničkom ispunjenju,priznajući na ovaj način ono što njihove usne i njihov um nisu bili u stanju. Klonuli su jedno drugome u zagrljaju i zaspali, bar je Emir zaspao, potpuno iscrpljen.

Selma je ležala pored njega, otvorenih očiju, promatrajući ga, upijajući svaku crtu njegovog lica i tijela.
Čudno je to. Prije pet godina bila je IZNEVJERENA s njegove strane, bar je tako mislila. Sad je osjećala da je ona iznevjerila samu sebe, time što mu se predala u potpunosti, dušom, srcem i tijelom. Nije ona iskoristila njega, kako je planirala, već je izigrala samu sebe. Ustala je i tiho  se počela  oblačiti. Znala je da mora otići prije nego se on probudi. Da mora otići i nikad se više ne vratiti. Mora otići jer će mu inače priznati koliko ga voli. Koliko joj nedostaje. Uzela je torbicu i krenula prema vratima, a onda se okrenula i pogledala prema krevetu u kojem je spavao, po posljednji put.

"Volim te, oprosti mi" - prošaputala je i brzo izašla, osjećajući suze u očima.

Nije vidjela kako je otvorio oči čim su se vrata zatvorila, niti je čula a kako su mu usne prošaputale jedno tiho "Volim i ja tebe" - prije nego što je zario glavu u jastuk.

Ono što u tom trenutku nijedno od njih dvoje nije znalo, jeste da je Selma u sebi nosila plod ljubavi dvoje mladih, tvrdoglavih ljudi koji nikako nisu mogli naći put jedno prema drugom. Kojima je ponos i bol stajao na putu prema sreći.