Tamna ljubav 💘 - ZAVRŠENA ✔

Prolog

Prvo poglavlje Helenine knjige

Ljubav. Svi mi maštamo o njoj. Još kao djeca sanjarimo o toj velikoj čarobnoj ljubavi. Nismo ni svjesni što je to uopće. Zatupljeni smo dirljivim bajkama koje nam pokazuju da je ljubav nešto veselo i lijepo. Ne kažem da nije, samo kažem da se do ljubavi lako ne može doći. Bar ja ne mogu. Odrastala sam kao princeza koja je uvijek bila poslušna i dobra. Za svoju majku sam bila savršena. Otac me je držao kao kap vode na dlanu, a majka je naporno radila da mi svaki dan pokaže savršenstvo. Koliko god sam ih voljela, prezirala sam činjenicu gdje su oni krivi što nisam znala koliko je svijet zapravo surov i bolan. Mrzila sam to što mi je tata davao nesebičnu i beskonačnu ljubav ne rekavši mi kako ljubav zapravo nije takva. Kako te ljubav par puta povrijedi. Kako te baca na koljena. Tjera te da jecaš i plačeš jer ljubav, zapravo, nije onako bajkovita kao u bajkama. Ne postoji princ na bijelom konju. I nitko te neće spasiti od tužnog života i pokazati ti bolji svijet. Ne postoji osoba na ovome svijetu koja te neće povrijediti i iščupati ti srce. Ne kažem da ne postoji ljubav ili srodna duša, ali ti kažem da će te tvoja ljubav povrijediti i to možda ne jednom, nego više puta. Nisam neka osoba koja je imala problema sa sto muškaraca i da mi je svaki od njih slomio srce. Bio je jedan koji me je zainteresirao i natjerao da padnem na koljena pred njime te me je, samo jednim pogledom, natjerao da se zaljubim u njega do bola. Uz smrt jednog roditelja i drugog koji mi visi za vratom, moj život je čak i dobro prošao. Obitelj je ljubav. Ali drugačija vrsta ljubavi. Na neki način je to i otrovna ljubav. Jer se za obitelj vežemo i ne želimo pustiti one najmilije. Nisam patetična, samo sam veliki obožavatelj ljubavi, a ako ste kojim slučajem i vi, onda će vam biti zabavno čitati koliko sam toga prošla na putu do svoje ljubavi. Zato se udobno smjestite i opustite za ovu ludu i uzbudljivu vožnju.

P.S. uzmite maramice ; )