Demon 🔚🔚🔚🔚

1. Poglavlje

Gdje sam. 

Polako dišem dok pokušavam otjerati noćnu moru. U krevetu si, diši, samo diši. Polako otvaram oči kao da sam u zabludi, kao da lažem samu sebe, jer onaj tren kada dođem sebi opet ću biti u svojoj noćnoj mori. 

Slobodna si. Nisi više s majkom. 

Tjeram srce da se vrati u normalu dok vlažne dlanove brišem od posteljinu. 

- Samo si sanjala, nisi više tako nemoćna, samo si sanjala. - ponavljam si kao papiga ali tijelo i glava ne doživljavaju moje riječi. Osjećam kako mi se približava napad panike, po ne znam koji put u ovom tjednu. 

Pogoršali su se od trenutka kada sam otišla iz Salvationa. Tamo kao da je vrijeme stalo, kao da sam našla svrhu svog života. A onda sam sve to morala odbaciti, jedinu najbolju stvar koja mi se u životu dogodila. 

Nemoj misliti na njega, ustani i zaboravi na njegove magične crvene oči. Zaboravi na tog predivnog crnog vraga. 

Ali dok u mislima to izgovaram moja panika se smanjuje, disanje se usporava i znam on je luka u koju uvijek mogu uroniti, i tražiti predah od svih problema. 

- Ellenor kasnim u školu! - glasno lupanje na vrata me trgne iz misli. 

- Zašto nisi ranije ustao? - ali dok to izgovaram već skidam pokrivač s sebe i ustajem. 

- Jer nisam mogao, da jesam ne bi te molio da me voziš! - tiho se nasmijem jer nakon dugog niz borbe, potrage, želje i nadanja napokon smo skupa pod istim krovom. Ja i moj brat. 

- Stižem, čekaj me u autu. 

Trčim prema toaletu, brzo se umijem i opere zube, te snažno četkom prođem kroz svoju kratku kosu. 

Idem prema svom autu i gledam u brata nasmijanog dok naglim pokretima spušta prozor. 

- Ludačo u pidžami si! - spusti pogled na svoju odjeću i glasno se smejem sama sebi. 
Brzo se okrenem i trčim natrag na kat da se presvučem. Drugi put kada izađem Daniel klima glavom u odobrenju. 

Sjedam za volan i upalim radio dok se vraćam u rikverc i izlazim na glavnu cestu. 

- Jesi učio za ispit iz povijesti? - upitam ga tiho dok koncentrirano vozim auto kroz naše novo tajnovitom mjesto u Texasu. Marble Falls iako je sve samo ne tajnovito, predivno malo mjesto s mnogo prirodnih ljepota za uživati. 

- Jesam. - tiho odgovori i zabrinuto okrenem glavu na tren da ga pogledam.

- Šta nije u redu? 

- Učio sam, stvarno jesam. Samo ništa mi nije ostalo u glavi. 

Nježno se osmjehnem dok stajem ispred škole. 

- Vjerujem u tebe, znam da ćeš uspjeti. 

Kima glavom dok otvara vrata i povlači torbu na svoje rame. 

Gledam ga kako vuče noge po pločniku kao da ide na robiju i glasno se nasmijem. 

Tiho kucanje na moj prozor, u meni izazove toliku paniku da snažno stisnem volan dok polako okrećem glavu. 

Seth mi se smiješi s druge strane, prevrnem očima dok polako spuštam prozor. 

- Ellenor nisam te dugo vidio. - i dalje mi je nepodnošljivi dok se naslanja na otvor mog prozora, naglo se povučem dublje u auto jer stvarno mrzim kada mi se netko unosi u moj osobni prostor. 

- Seth jučer smo se vidjeli, znaš ja sam bila u kupovini a ti si mi mahao s druge strane ulice. 

Njegovim obrazom se prelije crvena boja, ali bar se odmakne malo od mog prozora.